Dragi prijatelji misija!
Iskreno vas pozdravljam iz Misije Tatale. Koristim prigodu da zahvalim svima vama za darove koje ste poslali za našu misiju. Puno dobra činimo s vašim darovima. 30 sela dobilo je podzemnu pitku vodu (30 arteških bunara). Gradimo kapele u 10 sela. Pet ih je gotovo dovršeno, a pet je još u izgradnji.
To su jednostavne, skromne, ali za misiju Tatale, prelijepe kapele. Potrebne su nam da bismo mogli okupljati ljude i poučavati ih Božjoj mudrosti.
Gradimo i dvije škole. Jedna je dovršena. Treba ju samo oličiti. Druga je u pripremi. Temelji su iskopani i materijal se dovozi u selo. Zbog nepristupačnosti sela, jer nema putova, prijevoz je veoma skup. Međutim, što je veći izazov to smo mi tvrdoglaviji, ne popuštamo. Moramo uspjeti, no treba vremena i strpljenja.
Pomažemo mnogo djece i siromašnih obitelji. Svake godine pomognemo u izgradnji kuće barem jednoj obitelji. Uglavnom mi kupimo sve potrebno za krov i darujemo cement da se urede sobe. Djeci pomažemo da se školuju. Opremimo ih za školu i kupimo potrebne knjige, školske torbe, uniformu, cipele..., a to je moguće zahvaljujući vama, dragi prijatelji misija, koji ste svjesni važnosti obrazovanja i pomažete fond za školovanje djece.
Mnogima smo pomogli i u plaćanju bolničkih računa, a osobito kad ih ugrize zmija, što je vrlo često. Pomoć pružamo selima, obiteljima i pojedincima zahvaljujući vašoj dobroti. Karitativna djela otvaraju put do srca ljudi iz plemena Basare i Kon(m)komba. Ipak, to nije naše glavno poslanje, jer je pastoralni rad, prva evangelizacija, naša glavna zadaća/misija. Nismo to zaboravili ni zapustili.
U Misiji Tatale većina ljudi su animisti, tako da u mnogim selima još uvijek nema katolika. No ove godine, Bogu hvala, uspjeli smo utemeljiti kršćansku zajednicu u nekoliko sela, prvim krštenjima. Taj se proces nastavlja. Do kraja godine u još dva-tri sela slavit ćemo sakrament krštenja. Bit će više od 70 krštenika. Posebno sam radostan da su u nekim selima mladići u većini. Žene su energičnije u odluci, ali muškarci baš i ne, i zato smo radosni.
Naš evangelizacijski rad je višeslojan, želimo dotaknuti sva područja ljudskog života. Ove godine želimo malo više poraditi na dostojanstvu žene. U plemenu Kon(m)komba i Basare žene su potlačene, u većini slučajeva svedene na vlasništvo muža/muškarca i njima služe za rad i zabavu. Ponekad su potpuno odbačene i izbačene iz obitelji. U krajnjim slučajevima proglase ih "vješticama". To su žene (ponekada i muškarci i djeca) koji su odbačeni od obitelji i društva samo zato jer su ih vračevi proglasili "vješticama". To je njihova smrtna presuda i žive isključivo zahvaljujući dobrim ljudima. U takvim situacijama pomoć i "spas" dolazi od Crkve. U Biskupiji Yendi postoje tri sela "vještica". Jedna volonterka iz Italije provela je mjesec dana u Tataleu družeći se s takvim ženama, raspitujući se o njihovu načinu života, promišljajući kako im pomoći. Šokiralo ju je saznanje o položaju žene u plemenima.
Nedavno su se dogodila dva žalosna slučaja u selu Nankando, gdje smo izgradili osnovnu školu. Jednu djevojku od devetnaest godina dali su starijemu muškarcu da mu bude treća žena. Ona nije na to pristala, pa su je ujaci i braća tukli, nasilno svezali kao životinju i odveli "mužu". To im nije bilo dosta, pa su došli u osnovnu školu po djevojčicu u petom razredu, da ju daju nekomu drugom muškarcu za ženu. Srećom, škola je katolička i učitelj je kršćanin, pa im je zaprijetio prijavom policiji i zatvorom ako učenicu ne ostave na miru. Tako je djevojčica spašena.
Nažalost, te sreće nije bila jedanaestogodišnja djevojčica u selu Kodjomau. Nju su dali za ženu jednomu muškarcu i postala je majka s nepunih 12 godina.
Molite za nas i za Misiju Tatale!
Neka nas vodi Duh Gospodnji, Duh ljubavi, jakosti i znanja, vodi i dade da "djelo naših ruku'' uspije.
Piše don Ivan Stojanović