Život u Misiji Morulem u Ugandi
Dobro koje ćete učiniti Bog vam nikada ne će zaboraviti!
Misija Morulem nalazi se na sjeveru Ugande, blizu Južnog Sudana. To je prekrasan kraj, sa stjenovitim planinama, raznovrsnom šumom i velikim dolinama. Šume obiluju dragocjenim vrstama, kao što su: mahagonij, eukaliptus i ebanovina. Postoje i plantaže različita voća: manga, naranče, ananasa, limuna, banana... Uza stočarstvo, to je glavni izvor prihoda ljudima koji ondje žive.
Misija je smještena daleko od urbanog dijela zemlje. Da onamo prije otprilike stotinu godina nisu došli misionari, vjerojatno bi taj prostor bio vrlo rijetko naseljen. No s dolaskom misionara život se iz temelja promijenio. Stanovnici su odbacili loše običaje i postali gorljivi katolici, otvorene su škole i ambulante, dispanzeri i bolnice. Neka djeca završila su fakultete i rade u bolnicama i školama. Sam početak misionarskog djelovanja u našem kraju za prve misionare bio je veoma težak. Jezična barijera te razne bolesti bile su im ogromne preprjeke. Međutim danas je situacija puno bolja i život buja na sve strane. Vjerski život je dobar i ljudi žive po sakramentima.
Misija Morulem, u kojoj djelujem, s postajama broji oko 40 000 vjernika. U postajama je život stanovništva daleko teži nego u središtu misije. Do njih je teško doći jer nema pravih cesta, a dodatni je problem i kišna sezona, tijekom koje su gotovo svi prilazi zatvoreni zbog bara koje se formiraju u dolinama. S obzirom na to da je to područje s velikom i brzorastućom populacijom, velik problem je i nedostatak hrane tijekom sušne sezone. Ljudi nerijetko umiru od gladi, a ta se smrtnost prikazuje kao posljedica malarije. Malarija je strašna bolest, od koje se umire, ali s normalnom prehranom broj oboljelih i samim time broj umrlih znatno bi se smanjio. No ljudi često završe samo s jednim obrokom od kasave dnevno.
Školovanje je na visokoj razini jer su otvorene škole sa smještajem, koje imaju dobar program. Međutim i u tome smo u zaostatku za ostalim dijelovima Ugande, tako da tek rijetki nastave školovanje poslije srednje škole. Velika je potreba za zanatskim obrazovanjem, kojeg uopće nema. Nedostaju nam zidari, tesari, bravari. Potrebne su nam nove škole i novi nastavni programi, a posebno bi to bilo dobro za dječake, koji većinom završe samo osnovnu školu.
Bog i Crkva za te su ljude sve! Veliko poštovanje imaju prema svećenicima. Svećenika se sluša i uvažava zato jer su misionari učinili plemenite stvari i ostavili dobar primjer. Knjiga na plemenskom jeziku nema i sve što znaju o vjeri ljudi nauče slušajući propovijedi ili poukom prije sakramenata. U tim ljudima katolička vjera je duboko ukorijenjena, pa zato ima i puno duhovnih zvanja.
U mojoj misijskoj postaji susrećem se s raznim situacijama. Već na samom početku, kad sam stigao, u posjet mi je došla žena sa šestero djece, sve mlađe od 14 godina. Žena je tražila posao i nisam joj mogao nikako drugačije pomoći nego da joj ponudim da radi u župnoj kući, da pere odjeću i čisti kuću. Njoj je to bio spas, jer su djeca napokon mola ići u školu. Djeca ne mogu u školu ako roditelji nemaju posla.
Osnovali smo školu za krojačice. Taj program namijenjen je uglavnom djevojčicama koje su bez roditelja i žive s djedom ili bakom. Program je veoma zahtijevan jer osim stručne obuke djeca moraju savladati i vještine. Taj program povjerio sam gospođi Flaviji, ženi koja je aktivna u Crkvi. Ona je završila tečaj za krojačicu u Kampali, uz pomoć misionara. I sada prenosi znanje drugima. Broj djevojčica koji se prijavio premašuje broj šivaćih strojeva, a i prostor je već pretijesan. No dat će Bog i dobri ljudi. Preporučam ih svima vama, draga braćo i sestre.
Zamislite, jednu od djevojčica koja danas pohađa tečaj šivanja jednog dana našao sam ispred crkve. Zove se Sharon. Imala je 15 godina. Jedinu riječ koju je znala reći na engleskome bila je: „Pomozi mi!“ („Help me!“) Bio sam potresen. Odveo sam je gospođi Flaviji te smo odlučili da ju pridružimo ostalima. Danas je sretna i mirna jer će moći sama zarađivati za svoj život. Takvih je primjera na tisuće. Uzdamo se u Božju providnost i zahvaljujemo svim dobročiniteljima. Dobro koje ćete učiniti Bog vam nikada ne će zaboraviti!
Vaš don Gabrijel Jukić,
misionar u Ugandi
Tiskaj 