Izazovi u Župi Presvetog Srca Isusova u Kibuli u Kongu
Sve se može kad se dobra srca slože, zar ne?
Kad sam došao u novoosnovanu župu, u selu Kibula nije bilo ni crkve ni župne kuće. Postojale su samo četiri škole, pokrivene travom i u bijednu stanju. Trebalo je početi graditi crkvu, župnu kuću i školu. Sve se može kad se dobra srca slože, zar ne? I krenuli smo! Jedan tjedan radili smo na školi, drugi tjedan na crkvi, pa onda na župnoj kući, i opet iznova istim redom. Ljudi nisu mogli vjerovati da se to događa. Išlo je teško, ali se nismo predavali. Učenici su mi bili često jedini pomagači.
Izazova je bilo mnogo, a kao prvi župnik te župe, svim srcem želio sam sve okrenuti na dobro. Gradili smo i mučili se. Materijal za gradnju ovdje je veoma skup. Nekad smo vreću cementa plaćali i 40 dolara. Često bismo platili cijeli vagon cementa, ali dok bi to stiglo u župu, ponekad bi prošlo i više mjeseci. Zato su nam radovi često kasnili. Prije desetak godina platili smo unaprijed čak tri vagona cementa, a do danas nismo dobili niti jednu vreću i sigurno nikada niti ne ćemo.
Ali unatoč svemu tomu, uspjeli smo. Bogu hvala! Danas u Župi Kibula imamo i crkvu, i školu, i župnu kuću. Hvala i dobrim ljudima koji su nam nesebično i puno pomagali, molitvama i novcem. Hvala napose franjevačkoj zajednici i Papinskim misijskim djelima u Republici Hrvatskoj. Misije su radost i nada Crkve i za sve su nas velika odgovornost. Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje, rekao nam je Isus.
Molite se za misionare i misionarke, jer bez molitve ne možemo ništa. Uzalud se truditi ako nema blagoslova Božjega. I zato se ne umorite od molitve i dobrih djela, da bismo vam mi bili na ponos i znak Božje prisutnosti u svijetu u kojem živimo. Hvala vam!
Vaš fra Pero Čuić,
misionar u Kongu
Tiskaj 