RADOSNA VIJEST - br. 143
Uganda, 28.12.2018

Poslani u svijet nositi radosnu vijest

„Pođite po svem svijetu…“ i: „Ja vas evo šaljem...“

Isus kaže svojim učenicima: „Pođite po svem svijetu…“ i: „Ja vas evo šaljem...“

Vjerujem da ni prvi učenici nisu u potpunosti bili svjesni što to Isus točno misli. Pa ni kad su započeli sa svojom misijom – misijom poslanja.

Tako se nekako i ja osjećam na početku svojega misijskog djelovanja. Ono što mi se čini važnim jest da sam učinila taj iskorak, da sam se otisnula u taj daleki svijet. Jer biti poslan u misije u Afriku meni znači biti poslan u sasvim drugačiji svijet, u nešto sasvim nepoznato. Sjećam se slijetanja u zračnu luku u Kampalu, u glavni grad Ugande. Činilo mi se sasvim obično, sve kao i u drugim zračnim lukama.

Vožnja do našeg odredišta, kroz lijep krajolik zelenilom okićenih brježuljaka Ugande, trajala je otprilike šest sati. Afrika nije izgledala kakvu sam je zamišljala. Bar ne prvih dana. Ali i takva bila mi je nepoznata.

Župnoj zajednici u Rushoki predstavile smo se 28. listopada ove godine na jutarnjoj nedjeljnoj misi, na kojoj se, kao i obično, okupio velik broj vjernika. Iznenađene smo bile koliko je vjernika bilo u crkvi. Vjernici su nas srdačno pozdravili velikim i gromkim pljeskom, kao da nas već dugo poznaju, i jedva su čekali da dođemo. Jutarnja sv. misa služena je na engleskom jeziku za mlade, a misa u 10,30 sati obično bude služena na njihovu domaćem jeziku Runyankole, jer mnogi, posebno stariji, ne znaju engleski jezik.

I mi se trudimo na početku naučiti bar koju riječ, jer su veoma sretni ako ih pozdravimo: „Oraire ota! Agandi?“ („Dobro jutro! Kako si?“), na što radosno i punog srca odgovaraju: „Ndyire gye-ndyaho!“(„Dobro sam!“) Ovdje su ljudi veoma uljudni i susretljivi. Doživljavam ih kao prave siromahe duhom o kojima Isus govori u evanđelju. Sela i župe pune su mladih i djece. Cijeli dan možete čuti dječju radost, smijeh, viku i pokoji plač. Materijalno nemaju puno, a neki nemaju ništa, ali unatoč tomu imaju nešto na čemu im možemo biti veoma zavidni, a to je njihova radost.

Vjerujem da bi, našim očima gledano, imali puno razloga da budu žalosni i nesretni, jer mnogi su još uvijek gladni, žedni, goli i bosi. Mnogi si još ne mogu priuštiti da školuju svu djecu i da plate barem školovanje i hranu, jer nekima je jedini obrok u danu upravo onaj koji dobiju u školi.

Bogu zahvalni za ono što imaju okupljaju se svake nedjelje u veliku broju na nedjeljnim sv. misama u župi ili u filijalnim crkvama, u kojima je sv. misa jednom mjesečno. Svjesni su da im je ono što imaju darovano od Boga i da su ovisni o njemu. Mnogi od njih dolaze svaki dan na jutarnju sv. misu preporučujući i predajući Bogu svoj dan moleći za svoje potrebe i za svoje obitelji.

Posjetili smo i druge župe i zavirili u škole, koje su se pripremale za kraj školske godine, koja je završila u petak 30. studenoga 2018. Nova školska godina započet će u veljači. Nadam se da će ju opet mnoga djeca moći upisati i pohađati. Lijep je doživljaj susresti djecu ujutro kako idu u školu i kako te pozdravljaju veselo kao da smo već dugo zajedno. Škole nisu posebno opremljene, jedva da imaju i klupe. Knjižnica ima tek pokoju knjigu, a oni kažu da je i to njima dosta. Tako i jest. Nauče oni i čitati i pisati i mnoge druge zanate. U većim gradovima malo je bolje. Bit će i ovdje, nadam se. Mpora mpora – malo-pomalo.

Ovdje možete čuti i koju hrvatsku riječ. Ako ih pitate od koga su naučili, oni odgovaraju od fra Ivice (misionara iz Bosne) i redovnica koje ovdje već imaju zajednicu sestara Afrikanki (Uganđanki) i koje djeluju na tri mjesta u Ugandi. Asocijacije na riječ Hrvatska jesu fra Ivica, s. Mira, s. Vedrana i s. Marta, ali i Šuker i Luka Modrić. Dakle nije im nepoznato odakle dolazimo. A znaju i zašto smo došle. Znaju da smo došle s njima živjeti, pomoći kako možemo i znamo, svjedočiti radosnu vijest, što oni radosnim pjevanjem, pljeskanjem i plesanjem čine na svakoj sv. misi, kao i svojim mirnim suživotom. Svaki obradivi komad zemlje obrađuju, jer obradive zemlje nema mnogo i prilično je škrta. Uganda je dosta brdovita i po tim mjestima obično je samo trava i tek koji grm, jer je zemlja pjeskovita i suha. Ako se što i posije, obilne kiše sve odnesu. Sada je kišna sezona i sve je zeleno i plodovi dozrijevaju. Zahvaljujem Bogu za ovo poslanje i nadam se da ćemo ga ispuniti uz njegovu pomoć, baš onako kako je on to zamislio. Mnoge su potrebe i stoga se preporučamo u vaše molitve i svaku drugu pomoć, sve nas i sve njih. Srdačan vam pozdrav iz prelijepe Afrike i webare (hvala).


S. Ivka 

 

Tiskaj    Pošalji