RADOSNA VIJEST - br. 135
Sarajevo, 06.10.2017

Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom

Uvodnik

Papa Franjo započinje svoju ovogodišnju poruku za Svjetski dan misija riječima: „I ove nas godine Svjetski dan misija okuplja oko Isusove osobe, 'prvoga i najvećeg blagovjesnika' (Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 7)“. Zbog toga papa Franjo misije stavlja u srce kršćanske vjere, smatra ih preobražavajućom snagom Krista – Puta, Istine i Života. Misije su pravi Kristov kairos, one nadahnjuju duhovnost stalnog izlaska, hodočašća i progonstva. Mladi su nada misija, trebaju biti u službi Papinskih misijskih djela, a misije ćemo ostvariti po zagovoru Marije, Majke evangelizacije. Te riječi malo su prerečeni podnaslovi u ovogodišnjoj Papinoj poruci za Svjetski dan misija. Kako vidimo, Papa nas upućuje k Isusu, začetniku misija, koji šalje svoje učenike po cijelom svijetu. Njegovi su učenici svjesni da je on Put, Istina i Život. Stoga je i put misija jedino put Isusa iz Nazareta, koji je po apostolima povjerio svojoj Crkvi. U njemu, u snazi njegova Duha, misije rastu, potiču misionare i sve nas da svi ljudi dođu do spoznanja istine i da se spase.

Mjesec listopad prigoda je svima nama da ispitamo osobnu vjeru i svoj odnos prema Isusu te da molimo da bismo bili više njegovi. Prigoda je dopustiti da nas zahvati i vodi njegov Duh, koji nužno prosvjetljuje, pročišćava i vodi k Ocu. Put k Ocu jest put i misija. Taj put pretpostavlja izlazak iz vlastite sebičnosti, površnosti, lakomislenosti, a uključuje više suosjećanja, solidarnosti, ljubavi… Daje nam posvijestiti (opomenuti) da povremeno sudjelovanje u misi i povremeno ispovijedanje, praćeno molitvom te davanjem milodara za crkvene potrebe, ne znači automatski da smo Isusovi, a pogotovo ne i da ga slijedimo. Jer slijediti Isusa znači dopustiti mu da prodre u naše srce, u našu nutrinu, dopustiti da nas obuzme njegov Duh, da jača našu vjeru i oblikuje naše živote. Znači dopustiti da budemo opijeni njegovom ljubavlju, svjesni da on voli svakog čovjeka, da mu je stalo da se nitko ne izgubi, nego da se svaki čovjek spasi.

Naši misionari osjetili su taj zov i odvažno se odazvali. Ljubav Kristovu svjedoče riječima i djelima, svakom gestom i darovanim trenutcima svoje blizine, posebno najpotrebitijima. Koliko će u svojem poslanju uspjeti, koliko će im biti blizu, koliko će svoje nesebične ljubavi uspjeti pokazati, uvelike ovisi i o našoj svakodnevnoj molitvi te spremnosti odricanja iz ljubavi, za ljubav onih koji su diljem svijeta otvoreni i željni upoznati Krista.

Koristim ovu prigodu da svim misionarima, podupirateljima i prijateljima misija čestitam Svjetski dan misija i zahvalim na svakoj molitvi i daru za misije, svjestan da misije žive od „udovičina novčića“. Neka naše čestitke, molbe i zahvale budu izražene riječima iz Prve poslanice sv. Ivana apostola 3,17 – 18: „Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.“


Piše: mons. Luka Tunjić

Tiskaj    Pošalji