Kao dijete iz Nazareta
Uvodnik
U mjesecu siječnju Papinsko misijsko djelo sv. Djetinjstva, koje slavi svoj dan na svetkovinu Bogojavljenja, zauzima središnje mjesto. Budući da je na Bogojavljenje Dijete, koje traže Tri mudraca s istoka na prvom mjestu, tako je i u Djelu sv. Djetinjstva dijete na prvom mjestu, i to dijete koje treba pomoć i dijete koje daruje. Iz tog razloga moto ovogodišnjeg plakata i svih promidžbenih materijala koje smo pripremili glasi: „Djeca pomažu djeci“. Djeca su uvijek bila neiskorišten potencijal, koji je jedino Isus dovoljno vrjednovao. Čak nam ih stavlja kao uzor i mjeru onih koji ulaze u kraljevstvo nebesko: „Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“ (Lk 18, 16 – 17)
Što to djeca imaju, a nemaju odrasli, te ih Isus proglašava najvećima u kraljevstvu nebeskom? (Usp. Mt 18, 4) Imaju ljubav najsličniju Kristovoj ljubavi. U dječjoj ljubavi, koja je iskrena, otvorena, dobronamjerna, neuvjetovana… najjasnije se ogleda Kristova ljubav. Takva ljubav je ideal. Za njom trebamo čeznuti i takav svijet, u kojem će Kristova – dječja ljubav vladati, imamo zadaću stvarati. Sebičnost i oholost odraslih, hranjena svim oblicima materijalizma, najveći su neprijatelji u izgradnji tog svijeta.
Naviknuti dobiti sve što želimo odmah i sada, bez puno napora i žrtve, u opasnosti smo i s Bogom ući u konflikt, prigovarajući mu da nas ne čuje, ne razumije i ne uslišava. Kako se ne bismo tako osjećali, kad smo molitvi i duhovnosti dali folklorni i trgovački karakter, kad smo izgubili dječju odanost prema Ocu Nebeskomu. Napast da s malo dobijemo puno, i to vlastitim snagama, sve više osvaja današnji svijet i stvara iluziju čovjekove samodostatnosti. Suvremeni čovjek se u njoj guši, ne vidi izlaza, nezadovoljan je, a nema snage ništa ozbiljno promijeniti. Nalazi se u stanju neprekinute anestezije, iz koje ga može probuditi samo dječja ljubav – čitaj: Kristova ljubav – koja je odgovor na sva naša nesnalaženja i stranputice te put odlutalog djeteta k Ocu Nebeskomu.
Misionarska ljubav slična je dječjoj ljubavi. Pomažući misionarima i misijama, pročišćavamo svoju ljubav, pretvaramo sebičnost u darivanje, a oholost u ponizno služenje. Iz tih razloga Djelo sv. Djetinjstva zaslužuje puno više od našega površnog osjećaja i nudi daleko više od onoga što možemo, odnosno želimo shvatiti. Stavljajući dijete u sredinu, Isus je, zapravo, stavio svoju božansku ljubav u središte naših života. U toj ljubavi sva djeca svijeta imaju utočište, radost življenja i ljepotu odrastanja. U istoj toj ljubavi i odrasli imaju nepresušan izvor svih milosti, pogotovo kad kleknu.
Koristim prigodu zahvaliti svim suradnicima i prijateljima misija za molitvenu potporu i svaku drugu pomoć te svima zaželjeti sretnu i blagoslovljenu 2017. godinu ispunjenu djelima naše ljubavi, u kojoj će sva djeca svijeta prepoznati Kristovu ljubav.
Piše: Mons. Luka Tunjić
Tiskaj 