Kolači od blata u Haitiju
s. Liberija Filipović posjetila je Nacionalnu upravu PMD u BiH
U petak 16. rujna 2016. godine, u pratnji s. Anđe Vranješ, SMI, misionarka u Haitiju s. Liberija Filipović posjetila je Nacionalnu upravu Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini – Misijsku središnjicu u Sarajevu.
Nakon uobičajenih pozdrava i čestitki slijedio je srdačan razgovor. Njezina srdačnost, vedrina duha, otvorenost i ljubav prema misijama zračili su tijekom cijelog susreta. Premda aktivno uključena u razgovor, primijetilo se da su joj misli stalno u Domu bl. Alojzija Stepinca, s djecom kojoj služi. O djeci, ljudima i potrebitima, o uvjetima života ili bolje reći neuvjetima u Haitiju govori s puno pažnje, poštovanja i ljubavi, tako da ne bi ostavila ravnodušnima ni najindiferentnija srca. Da bi što bolje dočarala ono o čemu govori, uvijek nosi sa sobom fotografije koje ne samo da potvrđuju njezine riječi, nego jače govore od samih riječi. Na tim fotografijama nalaze se djeca, njihova škola, koju nijedno dijete s ovih i europskih prostora, uz najbolju volju, ne bi prepoznalo kao školu. Nadalje tu su kuće u kojima djeca i njihovi roditelji stanuju, koje su sačinjene od malo lima, pokoje daske i kartona, vrlo trošne i nesigurne. Učinilo mi se da svaka prokišnjava i da svaku može odnijeti i nejači vjetar. S. Liberija je, nažalost, potvrdila da je tako. Putove, ulice i trgove oblikuje vrijeme, kiša, vjetar, prašina, ali ipak ljudi njima prometuju i prolaze i na njima trguju i razmjenjuju što imaju. Svaka prodana ili razmijenjena stvar je jamstvo da će se taj dan što pojesti i uvećava radost cijele obitelji. Nevjerojatna je zvučala priča o "kolaču od blata" – jelu u čijem je sastavu za pravljenje i zemlja. Dobro ste pročitali: obična zemlja. Zamolio sam ju da nam, ako je moguće, pošalje koji kolač od zemlje. U takvim ne/uvjetima života možemo zamisliti koliko život vrijedi, koliko ima sigurnosti i tko vlada ovim krajem?! Razgovarajući o svemu tome, rađa se pitanje, kao krik i pobuna: Dokle ovako, imaju li ta djeca budućnosti, ima li odgovornih?!
Usprkos svemu što sam čuo i vidio, a što me duboko potreslo, optimizam s lica s. Liberije nije silazio. Stekao sam dojam da što je situacija teža, što je nebriga i ostavljenost od svijeta veća, njezina ljubav prema tim ljudima i tomu kraju samo još više raste. Zbog toga me ne čudi njezina vedrina i srdačnost, njezina želja da se što prije vrati. Sestra Maloga Isusa donosi malim i velikim Haićanima neizmjernu ljubav Velikog Isusa, koji hoće da se svi ljudi spase. Svu neimaštinu i nebrigu svijeta umanjuje i grije ljubav s. Liberije, s. Ane i s. Mirjam.
U daru koji sam predao s. Liberiji sadržana je dosadašnja dobra volja prijatelja Papinskih misijskih djela, misija i misionara, kao i obećanje da ćemo u duhu biti povezani i da naša duhovna i materijalna potpora ne će izostati. (PMDBiH)
Tiskaj 