RADOSNA VIJEST - br. 114
Sarajevo, 09.04.2016

Radosno svjedočenje ili kršćanstvo na Cirenčev način

Uvodnik

Brojne su osobe pratile Isusa na njegovu uspinjanju do Golgote. Među njima je bio i Šimun Cirenac kojega Rimljani prisiliše da ponese Isusov križ (usp. Mt 27,32). Očito, Cirenac nije slobodna i radosna srca prihvatio tu ulogu. Na putu do Isusa ispriječio se križ. Barem je tako bilo na početku. Što je bilo poslije, je li se u Cirenčevu srcu dogodilo obraćenje i opredjeljenje, je li mu Isus do kraja ostao samo kažnjeni Nazarećanin, ne znamo. O tomu se može samo nagađati i donositi osobne zaključke. Svakako, Isus nije dao bilo kakav sud o svom „pomoćniku“, za razliku od razbojnika kojemu je s križa dao obećanje: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju" (Lk 23,43).

Nije dovoljno podmetnuti leđa. Potrebno je uključiti srce, sa svim slobodnim opredjeljenjem i voljom. Cirenac je, naizgled, učinio dobro djelo. No, bilo je nedostatno. Prisiljen mogao je gunđati i biti nesretan zbog iznenadne uloge koju nije očekivao. U srcu se borio protiv križa. Za svoj usud krivio je Nazarećanina. A s malo muke mogao je zadobiti dobra velika (usp. Mudr 3,5).

Od nas se kršćana traži slobodno opredjeljenje za Isusa, odlučan i radostan hod u vjeri kao i istinski žar. Koliko radosno živimo svoje kršćanstvo, to najbolje osjeća i znade svaki pojedinac. Ono što je u srcu, često se čita i na licu. Ponešto od vjere potvrdi život, pokažu djela ili pak riječi, koje ne bi trebale dominirati, jer svijet treba ponizne svjedoke a ne hvalisave govornike.

Isus nije rekao Cirencu da će dobiti rajsku nagradu, to je obećanje dao samo desnom razbojniku, koji je javno priznao svoja nedjela i zamolio Isusa da ga se sjeti u raju. Dobio je raj na temelju svoje ispovijesti vjere u Isusa, hrabra priznanja grješnosti i iskrena kajanja. Time je ujedno zadobio nagradu te oprost od svih vremenitih kazna i oproštenje svih grijeha i opačina. Bila je to prva kanonizacija u povijesti. Potpisao ju je i proglasio sam Gospodin Isus, s križa, raspet na vrh Golgote.

Isus od samoga početka svoga javnog djelovanja nudi kraljevstvo nebesko i poziva na obraćenje. Crkva preuzima tu zadaću i nastavlja je svojim hodom kroz vrijeme. To čini po nama kršćanima, bez obzira na dob i stalež. Posebno to čini preko svojih misionara koji kršćanskim djelima ljubavi i milosrđa svjedoče vjeru u Isusa. Radosno evangeliziraju!

Crkva snažno naglašava evangelizaciju, bez obzira kako je mi nazivali: prvom, „drugom“ ili novom. Zvali je mi evangelizacijom ili reevangelizacijom, ona uvijek mora biti radosna evangelizacija, protkana žarom i vjerom u Evanđelje Gospodina Isusa (usp. Dj 11,19).

Slobodno prihvaćanje križa i radosno nasljedovanje Isusa temeljni je kršćanski stav: vjerovati Isusu i vršiti volju nebeskoga Oca. No, vjerovati u snagu križa, uzeti ga, ne znači samo prihvatiti svoj križ, nego uzeti križ zajednice, obitelji, Crkve, svoga naroda, ovoga svijeta i žurno poći i posvjedočiti: Raspeti Gospodin umrije i uskrsnu! I to posvjedočiti slobodno i radosno, svim žarom srca i duše, kao istinski svjedoci koji vjeruju u uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. Uskrsna vjera Crkve, neka postane vjera moja i tvoja, radosni navještaj: Isus je živ! Aleluja!


Piše: don Ivan Štironja

 

Tiskaj    Pošalji