Korisni poticaji i nova saznanja o misijama
Don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj PMD u BiH posjetio je Srednju školu Neum
U petak. 4. studenoga 2015. godine Srednju školu Neum posjetio je don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, te održao predavanje o misijama. Riječ misija ustaljena je u našem svakidašnjem govoru, no nismo svjesni što ta riječ zapravo znači. On nam je to objasnio i iznio svoje iskustvo iz misija. Pričao nam je o životu tih ljudi, o tim siromašnim dijelovima svijeta za koje nitko ne mari osim kad su u pitanju njihova prirodna bogatstva, koje bezosjećajno crpe. Pokazao nam je slike djece koja se vesele svemu što im život ponudi te su zadovoljna onim "malim" stvarima koje posjeduju, a to je gotovo ništa. Njegova priča iz misionarskoga iskustva duboko me je potresla i potaknula na razmišljanje. Pomislih: imam krov nad glavom, svaki dan više obroka, kad mogu reći "ovo hoću", "ovo ne ću". Idem u školu, naporno mi je, ponekad i dosadno, a što bi djeca u Africi dala za moju mogućnost da završe barem osnovno obrazovanje?!
Svim ljudima, pa tako i meni, čini se primamljivim odlazak u koju stranu zemlju. Željela bih otići u Tanzaniju. Tko nije čuo za poznate parkove prirode? Uključujući Nacionalni park Serengeti, Ngorongoro, Viktorijino jezero... Svi bismo željeli to vidjeti u sklopu kakva turističkog aranžmana. A kolik bi se broj nas odlučio otići tamo kao misionar?!
Divim se svim misionarima koji ostave svoju domovinu, svojeg oca i majku, svoju obitelj i odlaze u nepoznato pomagati nepoznatima u potrebi, i to bez ikakve naknade ili nagrade. Napuštaju sigurnost i bogatije krajeve te odlaze u nesigurnost u siromašne zemlje, često i ratovima pogođene. Za takav se pothvat traži čvrsta vjera i veliko srce puno ljubavi, koje će prigriliti potrebite i bolesne.
Zahvalni smo don Ivanu Štironji što je došao i pokazao nam ona blaga i radosna lica, njihovo "blago" i siromašne kućice. Naučio nas je da trebamo biti zahvalni Bogu na svemu onomu što imamo i što nam je podario, jer mnogi nemaju ni najmanji dio onoga što mi posjedujemo. Voljela bih da se takva svjedočanstva i predavanja češće organiziraju u našoj srednjoj školi te nas uvijek iznova podsjećaju na zahvalnost svojim bližnjima, posebice roditeljima, kao i svima onima koji nam pomažu u odrastanju. Želim se i na ovaj način zahvaliti ravnateljici Kristini Pavlović i vjeroučitelju Božimiru Previšiću što su pozvali don Štironju kao gosta predavača u našu školu. Također se zahvaljujem svim učenicima i nastavnicima što su podržali ideju održavanja tog susreta, što su odvojili svoje vrijeme i iskazali otvorenost za pomoć misijama.
Isto tako zahvaljujemo don Ivanu Štironji, koji nam je svojim predavanjem ispunio taj dan radošću te nas obogatio brojnim novim saznanjima i potaknuo nas na zahvalnost i razmišljanje. Željela bih i ja biti "mali" misionar, pa barem sa svojega kućnog praga pomoći misijama.
Matea Marić, drugi razred srednje škole
Tiskaj 