Molim vas da se predstavite našim čitateljima.
Zovem se Tomislav Mesić, član sam misijske Družbe Duha Svetoga. Rodom sam iz Srijema, u Vojvodini. U Irskoj sam završio teologiju i antropologiju te sam kao bogoslov bio dvije godine u Tanzaniji u misijama. Tada se moja želja da budem misionar još više učvrstila. Nakon ređenja i sedam godina svećeničke službe u Hrvatskoj molio sam svoje poglavare da me pošalju ponovno u misiju u Tanzaniju.
Misionari spiritanci diljem svijeta
Pripadate Družbi Duha Svetoga. Možete li nam reći nešto više o svojoj družbi?
Družba Duha Svetoga (spiritanci) osnovana je 1703. godine, a osnovao ju je francuski plemić Claude Poullart des Places. Cilj utemeljitelja bio je školovanje svećenika za misijske krajeve ili francuske siromašne krajeve gdje nije bilo dosta svećenika. Godine 1842. Francis Libermann osniva drugu družbu, Družbu Bezgrješnog Srca Marijina, koja se na nagovor Svete Stolice gasi 1848. godine i njezini članovi pristupaju Družbi Duha Svetoga. Tako je današnja Družba Duha Svetoga, možemo reći, plod unije tih dviju družba. Djelujemo u više od 60 zemalja svijeta i ima nas oko 3000. S obzirom na to da je naša družba misijska, naši članovi idu tamo gdje treba naviještati Isusa Krista onima koji za njega još nisu čuli.
Život u parku prirode
Koliko dugo ste misionar u Tanzaniji i gdje se točno nalazi vaša misija?
U Tanzaniji djelujem od 2010. godine, i to u Parku prirode Ngorongoro. To je park koji se nastavlja na Nacionalni park Serengeti. Do 2013. godine djelovao sam u Župi Ngorongoro, kad se od te župe odvojila nova župa, Nainokanoka, a ja sam postao njezin prvi župnik. Na cijelom tom području ima oko 30 000 stanovnika, od toga je katolika oko 3000, drugih raznoraznih kršćanskih denominacija je oko tisuću, a ostali su pripadnici tradicionalne masajske religije. Župa se prostire na oko 1000 km2. Na početku sam bio sam, a sada sam dobio mladomisnika iz Zambije za pomoćnika.
Afričke religije su najčešće višebožačke, a Masaji su jednobošci koji nisu imali razvijeno svećenstvo, tako da je meni puno lakše kao misionaru otići među njih i reći da taj jedan Bog kojeg štuju je Bog Otac, ali i Bog Sin i Bog Duh Sveti. I to je puno lakše nego doći u neko drugo pleme i reći im da postoji samo jedan Bog. I to je velika prednost za nas misionare među Masajima. Dakle, mi samo dajemo ime njihovu Bogu i oni isto vjeruju da im taj jedan Bog daje ljubav i da gleda na njih. I zato je puno lakše tu kršćansku ljubav prenijeti njima nego mnogobošcima.
Kako je organiziran život u vašoj župnoj zajednici? Koliko je ljudi na misi i kako ona izgleda?
Crkva je vrlo mala i napravljena je od dasaka. No uvijek je puna. Sveta misa može trajati od dva sata pa do nekih šest sati ako je koja svečanost. Misa je događaj jer, ako je kišna sezona, možda ću doći u pojedino selo jednom u 2-3 mjeseca. Misa je možda nešto malo duža jer oni vole pjevati. Kod njih je pjevanje sve. Masaji su i po jeziku drugačiji od drugih plemena.
Tamo su ljudi radosni kad im dođe svećenik. Radosni su i kada mogu pristupiti krštenju i kao odrasli, radosni su na svim tim događanjima kada se uključuju u život Crkve.
Da, oni su radosni. To je nešto što se prvo primijeti. Možda i mi u Europi trebamo početi živjeti radosnije. Često mi dođu starješine iz drugih sela i kažu: "Molimo te dođi u naše selo i pripremi nas za krštenje." Sada, kad smo dvojica svećenika, puno je lakše, pa se možemo na neki način rasporediti. Godišnje bude i više od 500 krštenja. Jednom sam na samo jednoj misi imao 180 krštenja, tako da takva misa dugo traje. Svi plješću, pjevaju, bubnjaju i bude veselo. Na tim misama bude krštenje od male djece do staraca od 70 i više godina, jer kad jedan prihvati kršćanstvo, onda cijela obitelj prihvati: od djedova i baka, prabake ili pradjedovi ako su živi, do novorođenčadi. To je baš pravi obiteljski dan.
Životni poziv – služiti Bogu kao misionar
Što za vas znači vaš životni poziv i koliko je važno da misionar svojim životom svjedoči ljubav koju Bog ima za sve ljude?