RADOSNA VIJEST - br. 99
Sarajevo, 14.01.2015

Novi početak

Uvodnik

Sve ima svoj početak i svršetak, osim Boga koji je vječan, bez početka i svršetka. Tako je onda čovjekov život pun početaka, pa tako i svršetaka. I sve ono što ima svoj početak i kraj, podložno je vječnomu Bogu koji svime upravlja i sve uzdržava u svojoj beskrajnoj ljubavi. Ne znam koliko tu činjenicu izbjegavali, svi mi i sve naše podložno je Bogu, ovisno o njegovoj očinskoj ljubavi i pravdi.

Ta se ljubav očitovala po utjelovljenju Sina, Druge božanske osobe. „Ljubav Božja prevelika, primi pravu p?t čovjeka, s neba siđe dolje radi grješnika; rodi se u štali radi čovjeka“! Bog, znači, nije ostao negdje daleko - na nebu, nego je sišao među nas, do našega susjedstva, do našega srca, štoviše, postao je jednim od nas.

Zato je Božić središnji događaj u povijesti čovječanstva, istinsko Bogojavljenje. To je početak nove povijesne ere, ali i početak nove ere svakoga pojedinca. Dobili smo sve uvjete za novi život, život u Bogu. „Sin nam je darovan“! Ostaje samo jedno: Prihvatiti ili ne tu novu ponudu, dopustiti da se dogodi novi početak, život u Božjoj blizini u pravomu smislu riječi.

Na početku smo jedne nove godine. Nadati se i moliti da Bog zauzme središnje mjesto u našemu životu. To bi trebalo postati i temeljno pitanje svakodnevna preispitivanja savjesti.

Svetkovina Blažene Djevice Marije, Bogorodice, označila je novi početak toga vremenskog razdoblja koje se naziva godinom. A tko nas može bolje razumjeti i zagovarati nas od Majke po kojoj je Bog uzeo lik čovjeka. Preko Bogorodice dogodilo se Bogojavljenje. Bog se objavio svim narodima, svim staležima: malima i velikima, bogatima i siromašnima, priprostima i učenima, svima. No to ne znači da se dogodilo bogojavljenje u životu svakoga čovjeka. To ovisi o osobnom stavu i slobodnu izboru svakoga pojedinca. Istina, mi smo Božji, djeca živoga Boga. Bog je došao svojima, svojim stvorenjima. Zato je važan odgovor na pitanje: Kako je Bog primljen, je li postao moj i tvoj Bog; dio našega života, dio našega prostora, našega vremena?

Na svetkovinu Bogojavljenja obilježava se Dan svetoga djetinjstva, jednoga od četiriju Papinskih misijskih djela (PMD), dan kada posebno mislimo, molimo i žrtvujemo se za siromašnu djecu u misijskim krajevima svijeta. Geslo „Djeca pomažu djeci“ posebno stavlja naglasak na djelovanje djece, poziva da se djeca bogatih dijelova svijeta pokrenu i nešto učine za svoje siromašne vršnjake. No, djeca se ne će pokrenuti bez nas starijih, bez našega svjedočanstva. Činjenica da smo svi djeca Božja, sve nas obvezuje i sve poziva. I to može biti svojevrstan početak: postati poput Isusa, čovjek za druge.

Pred nama je dakle puno važnih početaka: početak Nove građanske godine; početak Godine posvećenoga života. Svojevrstan su početak i predsjednički izbori, prepuni obećanja. Koliko bi se toga trebalo promijeniti i nanovo započeti!? Dakako, na bolje, ne na gore. No, počnimo od onoga na što možemo osobno utjecati. A najviše mogu utjecati na sebe, na promjenu sebe. Tom promjenom u bolje dogodit će se puno toga dobroga i lijepoga: u vlastitu životu, u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu, župi, Crkvi, domovini...

Kaže se da je svaki dobar početak polovica dobra završetka. Misleći na to kakav je i koliko kvalitetan početak, već stvaramo uvjete da bude dobar i sretan završetak. Nemojmo puno obećavati, poput onih u političkoj kampanji. Ono što sebi obećamo, to izvršimo. I bit ćemo sretni. Blagoslovljeni nam bili svi novi početci!


Piše: don Ivan Štironja

Tiskaj    Pošalji