RADOSNA VIJEST - br. 98
DR Kongo, 05.12.2014

Pismo s. Blaženke iz Konga

DR Kongo - Blaženka Barun

Misionari, ljudi koji žele sve privući u Domovinu

Kaže naš narod: „Svukud poći kući doći“. Prava je radost posjet Domovini. Ali, svaki misionar ima dvije Domovine, rodnu grudu i onu koju mu je Gospodin namijenio. Volimo obe! Zato, ako rado dolazimo rado se i vraćamo.

Od djece se često čuje pitanje: „Tko su misionari i što oni rade“? Evo jedan od odgovora: Misionari, možda su čudni ljudi, imaju dvije domovine a važna im je ona treća najveća. U nju žele uvesti cijeli svijet, pokušavaju doći do sviju kojima je i namijenjena da im to daju do znanja. Za njom svi i čeznu ali ne znaju pravog puta. Mnogi se putovi i vođe nameću pa je prava muka kod izbora. Nama je vođa samo jedan pravi - Put, Istina i Život kojega naviješta Crkva a to je naš Gospodin Isus Krist. Još su bezbrojni koji to ne znaju, koji za Isusa nisu ni čuli. Zato su potrebni misionari. Dužnost im je jedina, naviještati Radosnu vijest, Isusa Krista: suživotom, životom i radom.

Misionare Bog zove a Crkva šalje

Nitko ne ide u svoje ime, poticaj je to Duha Svetoga, poput onog u Djelima Apostolskim: „De mi odvojite Barnabu i Savla za djela na koje sam ih pozvao.“ Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. (Dj 13, 2-3). Zar to nije živa slika primanja misijskog križa poslanja Crkve. Križ je znak života i rada svakog misionara, križ kojeg redovito daje biskup. Dakle, poslanici sluge koje domovinska Crkva, narod Božji prati molitvama, žrtvama i dobrim djelima, svjedok su tome i susreti misionara u Domovini. Već punih 25 godina pastiri Crkve organiziraju ove susrete skupa s ravnateljima Papinskih misijskih djela. Da je to susret sa cijelom Domovinom mudra je odluka da nas svake godine prima druga nad/biskupija a tu prisutni i animatori svih biskupija. Važna točka je susret vjernika raznih župa dotične biskupije s misionarima.

Susreti misionara, živi znak jedinstva

Posljednji susret na kojemu sam sudjelovala bio je u Zadru od 1. do 4. srpnja 2013., nas 14 iz Afrike. A rasijani smo širom svijeta. Susreti su obostrano obogaćenje: biskupijski animatori nas pažljivo saslušaju. Ravnatelji Misijskih centrala osobno nam uruče pomoć dobročinitelja, svih koji vole i pomažu misije. Vjernici susreću one za koje mole i koje pomažu. Prigoda za izmjenu iskustava i informacija domovinske Crkve s crkvama koje se tek rađaju doživi se jedinstvo u različitosti kojima daljine ne znače baš ništa. Nama je misionarima posebno važno da možemo prenijeti zahvalnost onih koje se pomaže. Mi smo samo most. To je posebno dirljivo i naglašeno u pitanju kumstava.

Nemoguće je izraziti što znači iskazana ljubav i pomoć od onih koje nisu ni čuli ni vidjeli, velik im je znak zajedništva djece Božje: blagoslivlju, vole i mole skupa s nama. Znak je uzvišenog poziva Crkve da sve narode učini učenicima Kristovim – Djecom Božjom (Mt 28,19). Veoma vole izraz: Eklezia omulala Gw'abana ba nnamahanga – Crkva obitelj djece Božje. Svakom misionaru dakako je u srcu i na srcu: eshatološki poziv Crkve i Svijeta. Lijep je izraz još u poganstvu plemena Bashi za ovozemaljski život „kugerha-rhwagerha“ – putujemo li putujemo, samo smo prolaznici.

Primijetila sam da Susreti misionara nisu dovoljno poznati vjernicima. Vjeroučitelji su posebno zainteresirani za prisutnost misionara u Domovini. Susrela sam neke vjeroučitelje koji bi jako željeli sudjelovati na susretu misionara, prenositi djeci misijska iskustva, djeca su biseri, svatko ih traži i lovi... Na susrete se pozove neke novinare, njih najviše, skoro isključivo, zanima korijen i cilj osobnog misijskog poziva (možda avantura?). Vjeroučitelje zanima religija plemena i evangelizacija. Vjernike konkretni život i potrebe ljudi, djece posebno. Svatko je od nas imao prigodu, zapravo dužnost da na sve to odgovoriti. Djeca smo Domovine, svatko ima povijest svoga zvanja.

Veoma cijenim brigu, pažnju, ljubav i trud koji se ulaže za nas misionare na susretima. Od srca smo zahvalni, vjernicima i svim ljudima dobre volje u Domovini koji pomažu potrebne jednako tako. Veliko je srce našeg naroda. Mi smo misionari dužnici, a računamo na Gospodina kojemu u molitvama sve izručimo. On zna sve! Ne dijelim Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske, dapače, baš su susreti misionara živi znak jedinstva.

Dijete sam Bosne, baš na susretu u Zadru pozvana da se predstavim, mislim da sam iznenadila svojim odgovorom na pitanje „Od kuda dolazim“ znajući da sam dugo godina u Kongu od kud sam upravo došla. Odgovor je bio „Bosna – Livno“, totalna spontanost. Odgovor u kojem zapravo leži korijen mog misijskog zvanja (valjda je Gospodin htio da to posvjedočim) sve je Njegov dar, zato pišem: Vrlo rano zaokupljale su me misli i briga da na svijetu ima ljudi koji ne poznaju pravog Boga a jadno žive. Često sam o tome maštala i sebi govorila: Kad narastem poći ću k njima učit ću ih o Bogu, naučit ću svašta raditi pa ću im pomoći da bolje žive. Jednom, još kao dijete, poslije svete ispovijedi, ta me je briga posebno zaokupila, stvorila sam odluku ići među siromašne. Sebe sam među njima zamišljala.

Gospodin se pobrinuo da mi se ispunio životni san: Došla sam k njima i odmah sam se osjetila kao kod kuće sa svojima. Bio je to tada Zair u srcu Afrike, ljudi vrve a kuće nigdje. Nisam sama, uz brojne misionare nas je osam sestara iste Provincije u četiri misijske postaje, sada skupa sa urođeničkim sestrama.

Četrdeset godina tamo gdje palme cvatu

U Kongu Crkva cvjeta gdje god su misionari došli. Koji je naš udio u ovoj živoj Crkvi to je samo dragom Bogu znano. Znam da ju osjećamo svojom. Svakom zvanju Gospodin daje dovoljno milosti da se ostvari Njegov plan. Samo tako mogu razumjeti naš život i trajnu prisutnost u ovoj burnoj zemlji diktature i rata, uz sve ostalo. Na 13. rujna 2014. Navršile smo četrdeset godina misija dijeleći sudbinu naroda. Osjetile smo plodove molitve sviju koji vole i mole za misije kao i moć pouzdanja u Boga: „Da nije Gospodin bio s nama davno bi nas vode potopile“, kliče psalmist i mi s njime.

Ako je četrdeset godina neki jubilej, nemam što reći nego sa sv. Malom Terezijom ponoviti „Sve je milost“. Čista milost Božji dar u kojeg su bezbrojni sebe ugradili. Od srca hvala Bogu i svima!

Pred nama je advent i božićno sveto vrijeme. Svima nam želim blagoslovljeno i plodonosno. Da svi dočekamo Božić i Novu godinu ispunjeni istinskom radošću, prožeti vjerom i zahvalnošću, utjelovljenome Bogu Emanuelu! Čestitke i pozdrav svima!

Tiskaj    Pošalji