RADOSNA VIJEST - br. 97
Sarajevo, 06.11.2014

Ebola!

Uvodnik

Našim planetom sve jače odjekuje vijest o strašnom virusu ebole koji je već odnio više tisuća života. Broj oboljelih u Gvineji, Liberiji, Sierra Leoneu i Nigeriji dosegnuo je tolik postotak da je proglašeno stanje epidemije. Zabilježene su i prve žrtve na američkom i europskom kontinentu. Hoće li ta činjenica donijeti barem zraku nade u tunel patnje virusom pogođenih afričkih zemalja? Ne postavljamo ovo pitanje samo radi naših misionara i misionarki, koji su nam posebno u molitvama i mislima, nego jednako i zbog naroda kojemu služe.

Ebola je sve donedavno bila problem negdje, u dalekoj afričkoj zemlji, problem nekih drugih naroda desetak tisuća kilometara od „našega dvorišta“. Sada kada se pojavila pred kućnim pragom bogatijih dijelova svijeta, a nema joj lijeka, govor o virusu ebole poprima ozbiljnije razmišljanje i značenje.

Virus je dobio ime po rijeci Eboli u DR Kongu gdje je najprije i registriran 1976. godine. Otprilike polovica oboljelih završilo je smrću. Do sada nije pronađen učinkovit lijek niti cjepivo. Prema nekim informacijama na tomu se sve ozbiljnije radi.

Borba protiv bilo koje vrste bolesti morala bi biti alarm u samu njezinu pojavku jer svijet je zaista postao globalno selo. Desetak tisuća kilometara u ovo vrijeme tehnološkoga napretka nije neka posebna daljina ni sigurnost. Ni zatvaranje granica i karantene nisu potpuno rješenje. Teško se takve poteškoće rješavaju bez međusobne solidarnosti, bez suradnje sviju na svim razinama ljudskoga društva.

Crkva se po primjeru svoga Učitelja Isusa stavlja u službu svima onima koji su u nevolji. Prisjetimo se sv. Damjana de Veustera (1840.-1889.), svećenika i misionara među gubavcima, koji se i sam zarazio služeći unesrećenima. Blažena Majka Terezija (1910.-1997.) nadljudskim se snagama borila protiv te iste bolesti kao i svakoga drugog siromaštva i bijede ovoga svijeta. I ostali naši misionari, svaki na svoj način, pritječu u pomoć i služe siromašnima i bolesnima. Ne bježe kako bi spasili sebe nego ostaju ondje gdje jesu, spremni u Gospodinu na svaku vrstu žrtve.

Četvorica misionara Kongregacije sv. Ivana od Boga nedavno su položili svoje živote služeći oboljelima od virusa ebole. Posljednji, do sada, preminuli jest Španjolac, brat Manuel Garcia Viejo, specijalist za internu i tropsku medicinu, upravitelj bolnice u gradu Lunsaru, u Sierra Leoneu. Taj predani misionar darovao je Africi trideset godina svoga života, od toga dvanaest godina u službi upravitelja bolnice. Prior Reda brat Jesus Etayo u povodu preminuća svoga subrata Manuela rekao je: „Naša su subraća poput Krista dala svoje živote za bližnje do te mjere da su umrla od zaraze u ovoj epidemiji. Premda nas to ispunja tugom i boli, živimo s vjerom, nadom i zdravim ponosom zbog njihova radikalnog svjedočanstva skrbi za bližnje. Naša je nakana, u Liberiji i Siera Leoneu, nastaviti služiti narodu... osobito u ovome trenutku kada nas najviše trebaju“. Samo Isus može biti izvor snage, hrabrosti i kršćanske ljubavi prema braći u nevolji u ime kojih djeluju naši misionari, pa i pod prijetnjom smrti.

Molimo da ova epidemija „izliječi i ozdravi“ naše zajedništvo na svim razinama, da nas učini poslužiteljima braće u potrebi jer lakše je služiti nego biti služen. Isuse, sve nas krijepi, snaži i hrabri, učini nas apostolima kršćanske ljubavi.


Piše: don Ivan Štironja

Tiskaj    Pošalji