Patnja i smiješak malog Enrika
S. Agnezija Bilić
Dragi prijatelji misija i čitatelji Radosne vijesti!
Želim s vama podijeliti dio života i rada iz naše misije u Kirembi, jer vi to zaslužujete, budući da pratite nas misionare molitvom i materijalnom pomoći. A naši i vaši prijatelji ovdje u Burundiju posebno su vam zahvalni na svakoj pomoći. Zato ću vam u nekoliko crtica opisati naše djelovanje ovdje.
Dječak Enrik je rođen prije pet godina u jednom selu u brdima blizu Kirembe. Živio je djetinjstvo kao i svi njegovi vršnjaci u selu. Uglavnom je bio zdrav. Nisam detaljnije upoznata kako je živio u svojoj obitelji, premda većina djece u Burundiju nema ono osnovno što mi držimo da je primjereno za današnji način života. Enrik je bio uglavnom zdrav sve dok mu se na nozi nije pojavila neka mala promjena na koži. Roditelji su u svojoj ljubavi prema djetetu, umjesto da ga odvedu u ambulantu, potražili nekog čovjeka koji liječi "prirodnom" medicinom. Taj "prirodni liječnik" dao je dječaku neko "ljekovito" piće, koje je upropastilo njegovo tijelo. Noge i ruke mu je zahvatila gangrena i kad je došao u našu bolnicu, bilo je već kasno za obje noge i jednu ruku. Većina bolesnika ovdje postupa na sličan način. Dođe prekasno u bolnicu, a prije toga koriste na neispravan način prirodne lijekove i tako si upropaste zdravlje. Liječnici u bolnici su poduzeli sve što su znali i mogli da pomognu dječaku, ali, nažalost, nisu mu mogli spasiti noge i jednu ruku, morali su ih odrezati. Ruka koja je ostala nema nekoliko prstiju. S njim je u bolnici i njegov otac, koji ga njeguje. Naime, ovdje svaki bolesnik mora imati koga od rodbine ili prijatelja koji ga pomažu dok boravi u bolnici. Možda ćete se pitati što onda radi medicinsko osoblje, a što se i ja često pitam. Enrik u svoj svojoj patnji nije izgubio smiješak na licu i zadobio je simpatije svih nas. Kad medicinsko osoblje priča pred sestrama o Enriku, onda kaže: "Onaj vaš dječak." Kao da smo ga mi rodile. A tako nekako i jest. On je postao kao član naše obitelji. Mi o njemu brinemo koliko god možemo. Tako je bistar i inteligentan da razgovara kao odrasla osoba. Nikada se ne tuži, ali nije mu lako prihvatiti svoju situaciju. On se ne može vratiti u svoju obitelj, jer bi mu uvjeti života još više bili otežani nego što jesu. Mora se kretati pomoću kolica, a u selu u kojem je rođen nema uvjeta za takvo kretanje. On je u bolnici već nekoliko mjeseci i ostat će još neko vrijeme, a mi mu u međuvremenu tražimo smještaj u kojoj od ustanova ovdje u Burundiju, gdje će imati i mogućnost školovanja. Trebat će mu izraditi i proteze.
Zadivljujuće strpljenje i zadovoljstvo
Ovdje su patnja i smrt svakidašnja sudbina stanovništva. Strpljivi su u patnji i mogu podnijeti teške bolove, koji su za naše poimanje neizdrživi. Svaki put kad posjećujem bolesnike ostanem zadivljena velikim strpljenjem i zadovoljstvom s malo stvari. Kao što su bolesnici strpljivi u bolnici, tako su, naprimjer, zdravi ljudi disciplinirani kod liturgijskih obreda u crkvi. Da vam je samo vidjeti toliko djece na jednom mjestu, a skoro se nitko ne čuje, osim malo najmanje djece, koja se još ne znaju kontrolirati.
Dok vam ovo pišem, Burundi opet krvari. Zloća ljudska hoće da uništi sve dobro što misionari čine i svu plemenitost koju narod Burundija u svojoj jednostavnosti posjeduje. Mi se ne damo smesti i ne ćemo dozvoliti da zlo ima zadnju riječ. Zahvaljujući Božjoj snazi i vašim molitvama, mi se dobro držimo i nastavljamo svjedočiti Božju ljubav prema čovjeku. U rukama imam knjigu Stjepana Lica Zagrli život, pa ću vam citirati kratak odlomak koji me se posebno dojmio: "Pridodajte svoj 'da' svakom plemenitom snu, osobito onom koji vam se čini odviše smionim za neznatnost ljudsku. Svojim 'da' nadjačajte uzdrhtalost svoju." Evo, još bi samo zahvalila svima koji molite, mislite i pomažete nas i naše prijatelje ovdje u Kirembi. Svako vaše odricanje neka Gospodin blagoslovi i nagradi onako kako samo on zna! Sve vas imam u srcu i molitvi, koju prikazujem Gospodinu iz dana u dan.
Iskren i topao pozdrav svima od vaše misionarke s. Agnezije Janje Bilić iz Burundija!
Tiskaj 