Sarajevo, 23.07.2014

26. susret misionara Crkve u Hrvata

Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,14)

Pod geslom Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,14) održan je 26. susret misionara i misionarki Crkve u Hrvata od 7. do 10. srpnja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Domaćin do sada najbrojnijeg okupljanja misionara bio je nadbiskup i metropolit vrhbosanski kard. Vinko Puljić sa svojim suradnicima, svećenstvom, redovništvom i vjerničkim pukom. Ovaj je susret u Sarajevu, uz dvojicu nacionalnih ravnatelja, iz Sarajeva i Zagreba, okupio 11 svećenika misionara, 12 časnih sestara misionarki, četvoricu dijecezanskih ravnatelja Papinskih misijskih djela (PMD) iz BiH, osmoricu ravnatelja iz RH te četvero djelatnika Nacionalnih uprava PMD, iz Sarajeva i Zagreba.

Sudionici Susreta misionara

Misionari, ravnatelji PMD i djelatnici misijskih središnjica od domaćina kardinala Vinka primili su najljepši dar a to je poklonjeno vrijeme. Kardinalova prisutnost među sudionicima susreta bio je znak očinskog prijema i pastirske brige. Ovom prigodom je kardinal Vinko darovanim kaležom don Draženu Klapežu otvorio 9. misijsku akciju Crkve u Bosni i Hercegovini koja će trajati do kraja lipnja 2015. u korist misije Dakawa u tanzanijskoj biskupiji Morogoro.

Među sudionicima Susreta našla su se dvojica Uganđana fra Augustus Byaruhanga koji živi i djeluje na župi u Tanzaniji i fra Matthias Kule koji djeluje u Keniji. Od naših misionara na susret su stigli: don Boris Dabo, Zambija; don Ante Batarelo i don Dražen Klapež, Tanzanija; fra Ante Kutleša, fra Filip Sučić i s. Erika Dadić, DR Kongo; s. Bogdana Markić, Uganda; fra Ivica Perić i don Danko Litrić, Ruanda; s. Lucija Vincek, Nigerija; o. Ante Jerončić, Antigua i Barbuda, mons. Drago Balvanović, Peru; s Iva Jelić i s. Antonela Medić, Ekvador; s. Zlata Vrbić, Čile; s. Beatrica Krstačić, Brazil; s. Jasna Plavac i s. Slavka Bogdan, Salomonski otoci; s. Celestina Gavrić, Island te s. Miroljuba Anđelić i s. Melanija Cvrtak, Kosovo.

Uz nacionalne ravnatelje PMD don Ivana Štironju i vlč. Antuna Štefana, sudjelovali su dijecezanski ravnatelji: preč. Pavo Šekerija, Vrhbosna; mons. Vlado Lukenda, Banja Luka; don Tomislav Ljuban, Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj; don Josip Tadić, Vojni ordinarijat u BiH; vlč. Ivan Novak, Bjelovar-Križevci; vlč. Dominik Vukalović, Varaždin; don Frano Markić, Dubrovnik; don Tomislav Puljić, Šibenik; vlč. Ivica Miloš, Gospić-Senj; don Mladen Kačan, Zadar; vlč. Slavko Rajič, Vojni ordinarijat RH i don Dario Čorić, Split-Makarska. Na susretu su bili i djelatnici Nacionalnih uprava s. Fidelis Lučić, gđa Ines Sosa-Meštrović, gosp. Josip Burja i gosp. Saša Ričković.

Trodnevni program u znaku misija i uzora svetosti Crkve u Hrvata

Susret je započeo svečanim misnim slavljem 7. srpnja u katedrali Srca Isusova koje je predvodio nadbiskup Puljić u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem te 36 svećenika među kojima su se nalazili i organizatori Susreta nacionalni ravnatelj PMD u BiH don Ivan Štironja te dijecezanski ravnatelj PMD Vrhbosanske nadbiskupije preč. Pavo Šekerija.

Kazavši da je Crkva na zemlji po svojoj naravi misionarska, preč. Šekerija je zaželio misionarima srdačnu dobrodošlicu, a don Štironja im je zahvalio što nastoje biti i jesu svjetlost svijeta. „Želimo vam da ustrajete na tom putu Kristove djelotvorne ljubavi, da ljudi prepoznaju vaša dobra djela i slave našega Oca nebeskoga“, rekao je nacionalni ravnatelj. Kardinal Vinko, odjeven u misijsku misnicu, dar s pastirskog pohoda Zambiji u prigodi blagoslova crkve u misiji Lusu, u svojoj je propovijedi podsjetio kako je Isus pripremao svoje učenike da nastave njegovo djelo, te naglasio da se riječ Božja ne može zatvoriti ni u nacionalnu pripadnost ni u državne granice. Treba je pronositi cijelim svijetom – i u misijskim i u nemisijskim zemljama u kojima nerijetko vlada kršćanska malokrvnost i nedostatak vitalnosti rekao je kardinal. Potom je dodao: „Vi idete u daleke zemlje i svjedočite. Možda je to najjača evangelizacija jer svjedočite ljubav Kristovu i donosite poruku radosne vijesti da ljudi ne umru od duhovne i materijalne gladi, kako bi uskrsnuli na život koji je Krist donio – na život u izobilju. Vašim dolaskom i mi se hranimo nastojeći da u nama oživi slabokrvno kršćanstvo i zaživi radost u našem poslanju. Zato je prevažno da po ovom susretu svi mi prepoznamo sebe u svom identitetu te Krista nosimo“. Nadbiskup Puljić je naglasio da je najjača evangelizacija nositi Krista, svjedočiti i približiti ga ljudima. Na kraju je propovijedi zahvalio misionarima i odao priznanje za svaku žrtvu i čuvanje poleta i ljubavi kojima prenose radosnu vijest.   

Nakon misnog slavlja sudionici 26. susreta misionara uputili su se prema Apostolskoj nuncijaturi gdje ih je, zajedno s ostalim uzvanicima, primio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, u povodu obilježavanja Papina dana.

Misionari, svjedoci radosne vjere

U znaku predstavljanja misionara i razmjene iskustava, u utorak 8. srpnja, u prisutnosti kardinala Vinka i ravnatelja PMD tekao je vrlo zanimljiv osmosatni dijalog u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, kojega je vodio don Ivan, koji nije krio radost boravka u Bogosloviji, ustanovi u kojoj se pripremao za svećeništvo, kao ni zahvalnost voditeljima te vrlo važne ustanove na čelu s rektorom preč. Markom Zubakom i ekonomom vlč. Damirom Ivanovićem, sa suradnicima i djelatnim osobljem, koji su sve učinili da se gosti osjećaju ugodno.

Misionari okupljeni u dvorani Pavla VI. iznosili su svoja iskustva, zanimljive, koji puta vrlo dirljive priče o svomu životu i djelovanju, o aktivnostima i projektima, ali i o duhovnim, društvenim, političkim, ekonomskim i sigurnosnim prilikama zemalja u kojima žive i djeluju. Sestre s Kosova su govorile o bolesnicima koji im svaki dan dolaze moliti pomoć kao i o povjerenju koje ti siromašni ljudi gaje prema Crkvi i sestrama. Misionari iz Afrike govorili su o prvim susretima s ljudima koji nisu čuli za Isusovu radosnu vijest spasenja, o pripravama vjernika za sakramente, o važnoj ulozi laika – katehista, o dijeljenju sakramenata, o duhovnom djelovanju… Po primjeru Isusa koji je ozdravljao od svih vrsta bolesti i misionari nastoje dati svoj obol u pružanju medicinske brige za ljude koji boluju od raznih bolesti, osobito za one koji su zaraženi HIV-om. Pomažu i osobama s raznim vrstama invaliditeta.

Misionari su govorili i o težačkim poslovima, koje nerijetko obavljaju, a koji su itekako važni za ljude koje valja naučiti raditi, uputiti ih kako izgraditi putove, mostove, škole, bolnice, crkve…

Teško je zamisliti da postoje ljudi u Africi koji nemaju osiguran svakodnevni obrok nego su sretni ako jednom nešto pojedu u vremenskom periodu od dva dana. Događa se i to da se ukine novicijat zbog toga što kandidati nemaju što jesti.

No bilo je i radosnih iskustava. Posebno je bilo ugodno slušati o vjeri naroda gdje djeluju naši misionari koji su posvjedočili da su njihovi vjernici sretni što su susreli Isusa u njegovoj riječi, sakramentima, posebno u svetoj pričesti. Posebno su misionari iz Južne Amerike posvjedočili da se odanost i vjernost Bogu njihovih vjernika očituje u pučkoj pobožnosti koja je temelj vjere tih naroda.

Među pukom grada Sarajeva

O izazovima i poteškoćama, ali i o plodovima misionarenja doznali su i sarajevski katolici kroz misijsku animaciju u župama: Presveto Srce Isusovo – Katedrala, Sv. Josip – Marijin Dvor, Presveto Trojstvo – Novo Sarajevo, Sv. Ignacije – Grbavica, Sv. Franjo Asiški – Dobrinja, Sv. Luka ev. – Novi Grad, Uznesenje BDM – Stup te u Franjevačkom samostanu sv. Ante – Bistrik. Predvodeći večernja misna slavlja i razgovarajući s vjernicima i župnicima misionari su ponajprije zahvalili za svesrdnu molitvenu i materijalnu potporu, navodeći kako i skroman novčani prilog, primjerice u Africi, jako puno znači i pomogne. Misionari su zahvalili za sve što se čini za njih te su pozvali na daljnju duhovnu i materijalnu pratnju o kojoj ovisi njihovo djelovanje.

O velikim potrebama u misijskim krajevima govorili su i dijecezanski ravnatelji PMD, predstavivši razne akcije po župama. Župnici i vjernici grada Sarajeva nisu krili radost zbog prisutnosti misionara u njihovoj sredini. Obećali su im i daljnju duhovnu i materijalnu potporu.

Stopama svetih uzora

Duhovni sadržaji upriličeni 9. i 10. srpnja povezali su na osobit način misionare i naše uzore svetosti – blažene Drinske mučenice, Mariju Propetog Isusa Petković te slugu Božjeg Petra Barbarića. Spomendan blaženice s otoka Korčule, 9. srpnja, zaštitnice misija u BiH, protekao je u hodočasničkom posjetu mjestima stradanja i smrti Drinskih mučenica, Goraždu i Palama. Uz vodstvo nadbiskupa, stope blaženica pratili su sudionici Susreta misionara, oživljavajući u srcu muke i hrabrost pet Kćeriju Božje ljubavi i moleći njihov zagovor. Približavajući se Drini, hodočasnici su u autobusu molili Put križa u kojem se koraci trpljenja Drinskih mučenica isprepliću s Isusovima. Po dolasku u Goražde, uslijedilo je misno slavlje u crkvi sv. Dominika. Koncelebriranu je svetu misu predvodio kardinal Vinko te uputio prigodnu propovijed.

Snažan evanđeoski duh i osobit odnos prema čovjeku blažene Marije Propetog Isusa Petković, koju je srce vodilo u misije, i osobito snažno svjedočanstvo vjere Drinskih mučenica bile su okosnica kardinalove propovijedi. Prisjetivši se krvavog prosinca 1941. kada je Berchmana Leidenix ubijena na rijeci Prači, a ostale četiri redovnice: s. Jula Ivanišević, s. Krizina Bojanc, s. Antonija Fabjan i s. Marija Bernadeta Banja likvidirane su u Goraždu, istaknuo je: „Želimo vrednovati ljude koji su ostavili svjedočanstvo. Danas nam je potrebna i hrabrost i svjedočanstvo“. Primjeri poput Drinskih mučenica, pojasnio je, mogu ohrabriti i ojačati u trenutcima osamljenosti i klonulosti duhom.

Dok je tijekom vožnje svećenik i povjesničar vlč. Pero Brajko govorio o povijesti Crkve na prostorima BiH, vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica iz Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Ozana Krajačić provela je hodočasnike od nekadašnje vojarne, a danas osnovne škole Husein ef. Đozo, s čijeg su prozora sestre skočile i pod kojim su okrutno ubijene, do spomen ploče, te mjesta s kojeg su bačene u Drinu, gdje su se nazočni pomolili, zapalili svijeće i spustili crvene ruže u rijeku. Sjećanje je potom oživjela i prva postaja stradanja mučenica na Palama, na lokaciji gostinjca za siromašne, koji danas, nažalost, više ne postoji. Večernja molitva okupila je hodočasnike i u prelijepoj drvenoj crkvi sv. Josipa Radnika na Palama (sagrađena 1911.), gdje su i Blaženice molile.

Uz ove duhovne sadržaje i hodočasničko ozračje upriličeno je i bratsko druženje u župnim prostorijama na Palama za koje su se pobrinuli župnik vlč. Fabijan Stanušić i ekonom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Kesedžić.

Radost vjere koja ujedinjuje

Posljednji dan programa bio je u znaku Sluge Božjega Petra Barbarića, na čijem je grobu 10. srpnja susret završen svečanom liturgijom u prepunoj travničkoj sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage. Slavlje je predvodio kardinal Vinko uz koncelebraciju nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja PMD, misionara, te uz sudjelovanje časnih sestara misionarki i mnoštva puka. U pozdravnom govoru na početku misnog slavlja u 11 sati vlč. Željko Marić, rektor Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić, podsjetio je na bogatu baštinu te ustanove čiji su učenici bili misionari o. Bernard Kohnen, o. Stjepan Mlakić, o. Serafin Tvrtković, Ante Gabrić… „Neka ovi svijetli primjeri i vaša nazočnost danas među nama, te ova molitva, pomognu da ovo sjemenište ponovno bude žarište misionarskih aktivnosti“, istaknuo je vlč. Marić. Pristigli misionari su se osobno predstavili a prisutni Travničani i ostali hodočasnici su ih pozdravili radosnim pljeskom u znak dobrodošlice.

„Naši su misionari došli iz bijelog svijeta ovdje na grob Petra Barbarića moliti zajedno s vama da Božja riječ koju oni siju urodi obilnim plodom i kraljevstvo Božje da se širi“, kazao je nadbiskup vrhbosanski, pozvavši sve na žarču molitvu za misije i misionare. U svojoj je propovijedi oživio svet i uzoran život te preranu smrt Petra Barbarića, koji je ostavio neizbrisiv pečat na Travničku gimnaziju. Učitelji isusovci, nastavio je kardinal, zarana su primijetili savjesnost i revnost u izvršavanju zadaća tog uzornog dječaka iz pobožne hercegovačke obitelji sa snažnom željom za svećeništvom. „Njegova poglavara o. Puntigama, koji će opisati njegov život, posebno je dirnulo to što je u svojoj bolesti, svjestan da umire, sačuvao divan optimizam, nadu i pouzdanje u Boga. To je tog isusovca zadivilo“, naveo je propovjednik, ispričavši i to kako je Petar prije smrti postao isusovac i hrabro umro, dok danas njegova subraća isusovci vode iznimno značajan proces za njegovo proglašenje blaženim.

Podsjetivši na hodočašće Drinskim mučenicama, kardinal je naveo kako su nacionalni i dijecezanski ravnatelj PMD rado prihvatili njegov prijedlog da svi skupa u Travniku slave svetu misu. „Htio sam da s vama doživimo radost tog bića tako odanog Bogu, jer nam treba tako radosne vjere“, naglasio je. „I ovi misionari navještaju i propovijedaju tu radosnu vjeru. To je ta djelotvorna ljubav. I kad mi molimo za njih, zapravo molimo za sebe da živimo i svjedočimo vjeru. Njima hrabrost i ustrajnost, a nama da budemo pravi svjedoci vjere“, poručio je nadbiskup Puljić. „Molimo naše drage sluge Božje i blaženike da nam pomognu radosno izvršiti svoje dužnosti na zemlji“, pozvao je završivši propovijed.

Neizbrisive uspomene

Vlč. Antuna Štefana dirnulo je molitveno ozračje i sudjelovanje prisutnog mnoštva vjernika. Čestitao im je na pobožnosti i zamolio ih da mole za svećenstvo i redovništvo. Uz zahvalu organizatorima susreta, ponovivši izrečeno na misi u Goraždu, nacionalni ravnatelj PMD RH ustvrdio je kako ga je dirnula Kardinalova dobrota, jednostavnost, poniznost i vjernost Isusu, kod kojega se vidi da voli narod: „S nama je bio sve ove dane od jutra do večeri. Uvijek nasmiješen i pažljiv, uvijek na ohrabrenje…“

Nacionalni ravnatelj Štironja, u svom je obraćanju ponajprije zahvalio Bogu na veliku daru ovoga milosna događaja, kardinalu i njegovim sjemenišnim institucijama u Sarajevu i Travniku, kao i suradnicima, cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji – svima onima koji su taj događaj Susreta misionara omogućili i podržali. Zahvalio je i vjernicima na čelu sa župnicima za sve ono što čine za misije i misionare; „Neka vas dragi Bog prati na vašem putu. Svima nam je teško. I u ovoj Lašvanskoj dolini ima razloga za plač, ali nemojte plakati, nego se Bogu molite. Iz te molitve zasigurno će niknuti vjera koja nas snaži i hrabri da nosimo sve životne poteškoće i sve križeve, a onda će se tu roditi i nada koja nadilazi sve naše obiteljske pragove, ide do nakraj svijeta i uzdiže se do neba, do vječnosti. Tu se onda rađa i ljubav, ne samo za svoje bližnje, nego i za one do nakraj svijeta, ljubav prema Bogu i braći ljudima, bez obzira na boju i naciju“, zaključio je na kraju nacionalni ravnatelj PMD u BiH pozvavši puk da Lašvansku dolinu pretvori u dolinu molitve za misionare.

Spomenimo da su liturgijsko pjevanje predvodili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Ante Vrhovac i Mario Jurišić. Nekoliko bogoslova u Sarajevu kao i nekoliko sjemeništaraca u Travniku, rado su bili na usluzi i pomogli u svemu što je bilo potrebno.

Nakon mise uslijedila je okrjepa u sjemenišnom blagovalištu, koju su pripremili odgojitelji na čelu s rektorom vlč. Marićem i ekonomom vlč. Markom Majstorovićem sa suradnicima i djelatnim osobljem.

Nakon Travnika, manja je skupina misionara posjetila Kamp za animatore koji je tih dana u župi Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici organizirao Nadbiskupijski centar za mlade Ivan Pavao II., gdje je misionare: mons. Dragu Balvanovića, don Dražena Klapeža i don Borisa Dabu, misionarku s. Bogdanu Markić te ravnatelje PMD Štironju i Šekeriju, u ime mladih, pozdravio vlč. Šimo Maršić, voditelj Centra. Nakon 90-minutne misijske radionice koju su obogatili misionari svojim zanimljivim iskustvima, uslijedilo je misno slavlje u crkvi Presvetoga Srca Marijina gdje su domaćini, dvojica braće svećenika vlč. Ilija i vlč. Tadija Ivoš, srdačno pozdravili misionare a potom ih ugostili za obiteljskim stolom u župnoj kući.

Poziv i dobrodošlica u Afriku

Tijekom ovog 26. susreta misionara Crkve u Hrvata prikupili smo 24 komentara oduševljenja onih koji gotovo nemaju vremena za odmor i putovanja izvan svojih misija. Mnogi od njih zbog pastoralnih i drugih obveza godinama nisu sudjelovali u događaju, a većina ih je prvi put obišla neke lokacije poput Goražda prenijevši nam neizbrisive uspomene.

Franjevci Uganđani Augustus Byaruhanga i Matthias Kule doživjeli su snažno iskustvo na mjestima stradanja Drinskih mučenica. Istaknuli su svoje ushićenje zbog gostoprimstva koje su osjetili od sviju, kao i zbog prirodnih ljepota svuda kuda su prošli u vrijeme svoga boravka u BiH. Uz širok i radostan osmjeh pozvali su sve da dođu upoznati njihovu Afriku jer jedni od drugih, unatoč svemu, možemo puno toga novoga naučiti.

Piše Lidija Pavlović-Grgić