Kongo, 01.04.2014

Iz dnevnika jednog misionara

DR Kongo - Fra Stojan Zrno

Vazmeno trodnevlje u Kimpangi

Veliki je tjedan. U Africi je uvijek živo i zanimljivo. Ne fali smiješnih dogodovština. Trajno će mi ostati u sjećanju naš vjeroučitelj William koji me jednoga Velikoga petka jako nasmijao. Naime, toga dana čitamo u Evanđelju s kolikom su brižljivošću Josip iz Arimateje i Nikodem položili Isusovo tijelo u novi grob, kako su ga lijepo umotali u platno prema židovskom običaju. I u liturgiji Velikoga petka običaj je da se križ zamota u platno, a onda se pri čašćenju križa to platno skida. Poslao sam vjeroučitelja da donese križ iz sakristije. Ali, on ga je zaboravio zamotati u platno. Ipak se toga sjetio prije nego ga je iznio. Na brzinu se snašao. U sakristiji je našao veliku prljavu krpu kojom se briše prašina i u nju zamotao križ! Što mi je preostalo nego se dobrohotno nasmijati. K tomu sam tiho dodao: „Jadni moj Isuse, što ti sve neće učiniti!“

Veliki četvrtak – Isus dobro prošao

U subotu uoči Cvjetnice ispovijedao sam gotovo dva sata. Ali bilo je onih koji nisu bili kod kuće pa sam im rekao da dođu na ispovijed na Veliki četvrtak prije večernje svete mise. Malo prije nego sam počeo ispovijedati u staroj crkvi, počela je padati kiša. Ove godine nisu htjeli popravljati krov od suhe trave jer je nova crkva gotovo dovršena. Što bi se mučili i popravljali kad ima nova, tako misli većina. Za vrijeme ispovijedi curilo je na sve strane pa sam se više puta morao premještati tržeći suho mjesto. Za vrijeme svete mise, posebno pri kraju, kiša je pojačala. Gromovi su pucali uokolo. A ljudi se zbijaju i pomiču tamo gdje je čitav krov, gdje ne curi. Naravno, nije bilo moguće držati red.

Prošlih smo godina običavali iznijeti euharistijskoga Isusa vani i na mjesečini mu se klanjati, pjevati mu i moliti ga da nas blagoslovi. Bili su to divni trenuci. Onda bih odnio Presveto u malu kolibu gdje će prenoćiti. Ali ove godine nema mjesečine, a kiša obilno pada pa sam sa Presvetim sakramentom pretrčao brzo u malu kućicu. Isusa sam sačuvao da ne pokisne, ali sam zato ja bio sav mokar. Važno je da je Isus dobro prošao!

Na kraju sam rekao vjernicima: „Sutra ćemo unijeti u novu crkvu betonske blokove i po njima ćemo staviti daske kao klupe pa ćemo u miru slaviti uskrsnu noć i sam dan Uskrsa, ako i bude padala kiša.“

Veliki petak – klupe u novoj crkvi

Vrlo su rano došli ministranti i još neki momci da unesu betonske blokove i daske. Lijepo su napravili klupe u novoj crkvi. Ima dovoljno mjesta za sve. Dok su oni to radili, ja sam otišao u selo ispovjediti troje starih koji ne mogu doći u crkvu. I prije i poslije ispovijedi podsjećali su me što bi željeli dobiti kao uskrsni dar. Posebno je zanimljiva bila jedna baka, ima gotovo 90 godina. Primiče mi se te tihim glasom, da tkogod ne bi čuo, govori mi da dar trebam donijeti njoj osobno, jer su unučad zločesta i ako primijete da je nešto dobila, to će joj ukrasti. Kad joj na kraju pružih ruku da se od nje oprostim, ona me odmah ne pusti, nego mi u povjerenju još jednom šapćući ponovi što joj trebam poslati, a da unučad to ne saznaju.

Velika subota – čemu žurba

Lijepo su uredili novu crkvu. Iako još nije dovršena, čak ni stakla nisu još stavljana na prozore, ipak nam je lijepo. Prvi put slavimo svetu misu u njoj. Mjesta ima dovoljno ne samo za sjedenje nego i za mimohod kao i za plesanje. Žene su se potrudile da dobro obrišu prašinu. Vodom su poprskale i prašnjavi nebetonirani pod da se ne bi prašina dizala dok budu plesali. Prije obreda ispovjedih desetak prvopričesnika i još nekoliko onih koji se nisu uspjeli ispovjediti ovih dana. Večeras svi imaju vremena. Prema obredniku od sedam starozavjetnih čitanja mogu se uzeti samo tri. Kad sam im ukazao na tu mogućnost, svi traže sedam čitanja. „Čemu žuriti?“, govore jednoglasno. Djeca su već bila pozaspala po klupama, a odrasli su pažljivo sudjelovali u liturgiji. Pjevao je zbor odraslih žena. Poseban dojam u ovoj noći stvarale su trepereće svijeće, jer u Kimpangi nema struje. Krstio sam 8 mladića. Svako krštenje bilo je popraćeno bučnim poklicima radosti. U crkvi smo ostali tri sata. Čak ni meni nije bilo dugo!

Uskrs – umjesto bombona termiti

Ujutro osvanu lijep sunčan dan. Svatko se svečano obukao kako je najljepše znao i mogao. Mnogi muškarci objesili kravatu oko vrata. Neke žene stavile perike na glavu. Vidjele u gradu kako to rade „dame“ pa misle da su tako ljepše. Čak su i nekim malim curicama, od dvije-tri godine, majke stavile periku na glavu. One su zaista simpatične s tim malim perikama! Sve se šareni. Po današnjem izgledu ne bi čovjek rekao da su siromašni. Danas u misi pjevaju mladi. Vjernici neumorno plešu na mjestu, a ima ih koji izlaze izvan klupa i plešu „na otvorenoj sceni“! Prije prikazanja brojimo one koji će se pričestiti, jer još nemamo svetohraništa da u njega ostavimo preostale hostije. Bijaše ih 122 za svetu pričest. To je više nego dvostruko u usporedbi s brojem pričesnika na početku misije 2000. godine

Poslije svete mise animator Jean-Marie poziva me na ručak jer je spremio „gozbu“ za malu kćerku Ines, koja je danas primila prvu svetu Pričest. Ostadoh s njim više sati u razgovoru. Uz ručak smo se dobro osvježili palminim vinom. U popodnevnim satima svuda oko misije rastrčala se djeca i nešto odraslih osoba hvatajući termite koji izlaze poslije kiše. U nedostatku čokolade, bombona i ostalih slatkiša, termiti su jedini „itobala“ – slatki. Termiti! Baš na Uskrs! Sretan Uskrs!