Široki Brijeg, 06.10.2009

Preminuo fra Blago Brkić

U 90. godini života, 73. godini redovništva i 67. godini svećeništva

U srijedu, 26. kolovoza 2009. godine u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu, opremljen svetim sakramentima preminuo je fra Blago Brkić, u 90. godini života, 73. godini redovništva i 67. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara i župnika, a u afričkoj zemlji Demokratskoj Republici Kongu bio je misionar 25 godina. U samostanu na Širokom Brijegu boravio je od povratka iz misija 1994. godine pa sve do svoje smrti.
Pokop je bio u petak, 28. kolovoza 2009. godine na groblju Mekovac na Širokom Brijegu. Svetu misu zadušnicu u prepunoj širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u 16,00 sati predvodio mostarski biskup mons. dr. Ratko Perić, uz koncelebraciji provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivanom Sesarom, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine mr. vlč. Tomom Kneževićem, zadarskog provincijala fra Josipa Sopte, kojemu je pokojni fra Blago ujak, briješkog gvardijana fra Branimira Muse, župnika fra Stipe Biške, aktualnog misionara u Demokratskoj Republici Kongu fra Stojana Zrne te preko sedamdeset nazočnih svećenika redovničkih i dijecezanskih. Veliki broj vjernika i časnih sestara došao je moliti za dušu preminulog fra Blage.
U uvodnoj riječi mostarski biskup Ratko istaknuo je fra Blaginu ljubav i odanost prema Crkvi, redu i provinciji i njegov univerzalni evanđeoski žar koji se očitovao u 25 godina zauzetog rada u misijama u DR Kongu u Africi. Homilijom se obratio provincijal fra Ivan „prošavši“ fra Blaginim životom u pokušaju da opiše ovog „tihog, samozatajnog, neupadnog, nada sve skromnog, Bogu, Crkvi i franjevačkom redu potpuno predanog franjevca“. Provincijal je naglasio da su fra Blagu krasile istinska pobožnost i franjevačka jednostavnost te da je žarko želio ispuniti onu Isusovu riječ koju je sv. Franjo uvijek preporučivao braći: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15). Fra Blago je u Africi proveo 25 godina i, uz ostalo, preveo Sveto Pismo na kiluba jezik, priredio je molitvenik za vjernike, te upute katehistima, Dječje Sveto pismo, te knjige „Bog naš otac“, „Krist naš brat“, „Naša kršćanska obitelj“ i „Rasti u Kristu“. Provincijal je završio riječima: „Jedno ostaje jasno i zorno, da je tvoj redovnički i svećenički život bio protkan molitvom i ustrajnim traženjem Božje volje“.
Nakon Popričesne molitve od fra Blage su se oprostili i župnik njegove rodne župe fra Ante Kurtović te fra Josip Sopta. U ime Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH i svih aktualnih hrvatskih misionara i misionarki zahvalu Bogu za ovaj svećenički, redovnički i misionarski lik, posebno za 25 nadasve plodnih godina u DR Kongu izrekao je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mr. vlč. Tomo Knežević. Rekao je kako oci franjevci Hercegovačke franjevačke provincije mogu biti ponosni da su ga imali, a posebno vjernici DR Konga kojima je osim naviještanja Krista raspetoga i uskrsloga svojom riječju i svojim životom bio i pionir u spašavanju kiluba jezika. Njegovo djelo danas nastavljanju njegova subraća fra Stojan, fra Ante, fra Pere i fra Filip. Posebno je dirljiv i živ bio oproštaj fra Stojana Zrne koji je zajedno s fra Blagom živio u Kongu, a oprostio se u ime četvorice hercegovačkih franjevaca koji žive i rade u biskupiji Kamina u Kongu. Fra Stojan je istaknuo fra Blagino pouzdanje i odvažnost da u svojoj 49. godini krene put Afrike: „Kad su mnogi već umorni od života i pomalo sanjaju mirovinu, fra Blago se u tim godinama uputio u jednu nevjerojatnu pustolovinu…“ Na kraju je fra Blagin životopis i svoje susrete s njim izrekao fra Branimir Musa. Uz brojne izraze sućuti to je učinila i Nacionalna uprava PMD u Republici Hrvatskoj.

Odlazak u misije

Lik svećenika i redovnika franjevca posebno misionara fra Blage najbolje oslikava emisija Radiopostaje „Mir“ Međugorje od 28. srpnja 2003. godine. Odlazak u tuđu zemlju obično su poduzimali pustolovi i plaćenici. Podrazumijeva se da se nisu tako zvali. Bili su to prosvjetitelji, dobrotvori, jednom riječju ljudi napretka. Ne bi sada trebalo misliti samo na „otkrivanje“ Amerike, bilo je tu još mnogo takvih poduhvata. Uostalom, takve stvari događaju se i danas. Zar i sami to nismo iskusili? Ipak, ima i onih koji u tuđe zemlje odlaze zbog dobra koje nose u sebi. Spomenimo samo navjestitelje Evanđelja. O jednome takvome govori njegova knjiga „Od Hercegovine do Konga“. To je fra Blago Brkić.
Njegov se život doima pustolovinom, ali on to u svojoj biti nije. Njemu je samo na pameti pomoći drugome i ništa više. Nije fra Blago mladićem otišao u Afriku. Puno je toga već dotle bio prevalio preko svoje glave. Rodivši se neposredno nakon I. svjetskog rata iskusio je što je nestašica i siromaštvo. Nadao se, kao i svi drugi, da će to tijekom vremena nestati. Na žalost dolazi II. svjetski rat. Zatiče fra Blagu u samostanu. Partizanska pobjeda i njega je otjerala prema Zapadu, nadomak Bleiburga. Shvaća da se iz svega toga mora izvući, pa naletjevši na fra Ivu Bagarića s njim donosi odluku samostalno se vratiti natrag. Muke još nisu bile gotove. Trebalo je službovati na različitim župama namjesto ubijenih i zatvorenih fratara. Ubrzo dolazi i poziv u JNA. Nove vlasti njega i slične ne puštaju tako lako na miru. Uspijeva živ i odatle izići. Čekaju ga nesporazumi s „narodnim“ odbornicima i sličnim slugama vlasti. Dolaze i prijepori oko svećeničkog udruženja Dobri pastir i početak žalosnog Hercegovačkog slučaja. Fra Blago temeljem pamćenja hrabro bilježi svoja razmišljanja o svemu. Dopiru do njega molbe biskupa iz misijskih zemalja. Spreman je poći. Na kraju balade dolazi u današnju Demokratsku Republiku Kongo.

Prijevod Svetog Pisma na kiluba jezik

Unatoč svemu, fra Blagino slovo ima svoju težinu. Našavši se u Kongu pokušava naučiti kiluba jezik. Ne ide. Muči se. Ništa. Odlučuje napustiti misije. Spreman je prihvatiti poraz. Jednoga dana šećući prirodom spoznaje da je zapamtio ono što je jučer učio. Isti dan naučio je Očenaš na tom novom jeziku. Stvari su krenule svojim prirodnim tokom. Na kraju svega fra Blago postaje onaj tko stoji na čelu prevoditeljske skupine Svetog Pisma na kiluba jezik. Sam skuplja tu skupinu i vodi njezin rad. Uspijeva, zalaganjem i nevjerojatnom tvrdoglavošću, u dobrom značenju te riječi. Povijest mu je već odala priznanje. Počeo je sasvim slučajno, zapravo iz svoje drskosti prema životu. Nije dopuštao da ga satre, već se neumorno borio. Na svojim navjestiteljskim putovanjima negdje je pokupio malariju, i to onu cerebralis. Oni koji je dobiju ili umru ili polude. Samo rijetki ozdrave. Hvala Bogu, fra Blago je bio među njima. Poslije bolesti nije više mogao podnositi jake tjelesne napore, pa mu je na um palo, ne da ode iz misija što prije, već da prevede Sveto Pismo na domaći jezik. I kasnije je imao tjelesnih poteškoća, ali je i njih pobijedio. Bio je spreman učiti raditi i na računalu. Na kraju je uvidio da je to sredstvo suviše daleko od prilika u kojima je živio.
Nakon misnog blagoslova uslijedili su sprovodni obredi koje je predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Procesija se iz crkve u molitvi uputila prema Mekovcu gdje je fra Blago pokopan u samostansku grobnicu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Počivao u miru!

Tomo Knežević