Obilježavanje dana
Dan svjedoka vjere u Katoličkoj Crkvi širom svijeta slavi se 24. ožujka, a počeo se obilježavati od 1993. godine, na dan kada je za vrijeme slavljenja sv. mise, ubijen salvadorski nadbiskup bl. Oscar Romero (+1980.), zbog toga što je odlučno stao u obranu obespravljenih, siromašnih i progonjenih, te pozvao i svoje svećenike da to isto učine. Nekoliko dana prije svoje smrti nadbiskup je izjavio: „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu“. Sjećanje na njegovu hrabrost ostat će trajno u srcima njegova naroda i sviju nas. Na stotine i tisuće drugih misionara i misionarki, vjerovjesnika i pastoralnih djelatnika, vođeni istom Kristovom logikom: „Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,25), bili su, poput njega, ubijeni jer nisu htjeli odstupiti od evanđeoskih vrednota.
Ubijeni u 2017. godini
Na kraju građanske godine, novinska služba Zbora za evangelizaciju naroda, agencija Fides, objavljuje popis pastoralnih djelatnika koji su izgubili život na nasilan način tijekom posljednjih 12 mjeseci. U 2017. godini oko 215 milijuna kršćana u pedesetak zemalja bilo izloženo „snažnom, veoma snažnom ili žestokom“ progonu. U popisu zemalja koje se najokrutnije odnose prema kršćanima i dalje su: Sjeverna Koreja, Somalija, Irak i Sirija, a povremeno se ovom popisu pridruže i zemlje Jugoistočne Azije. Kao najčešći uzrok progona kršćana navode se islamski, hinduistički i budistički vjerski nacionalizam. Drugi uzrok, manje očigledan, je organizirani kriminal u npr. Meksiku i Kolumbiji jer ima još ovakvih zemalja, u kojima trgovci drogom uklanjaju sve koji im stanu na put, koji o tome propovijedaju i bore se.
U 2017. godini ubijena su 23 misionara (u 2016. 28). Osmu godinu za redom najveći se broj ubojstava bilježi u Americi, gdje je ubijeno 11 pastoralnih djelatnika (8 svećenika, 1 redovnik i 2 laika), potom u Africi, gdje je ubijeno 10 pastoralnih djelatnika (4 svećenika, 1 redovnica i 5 laika), te u Aziji, gdje su ubijena 2 pastoralna djelatnika (1 svećenik i 1 laik). U razdoblju od 2000. – 2016. godine, u svijetu su ubijena 424 pastoralna djelatnika, među kojima je 5 biskupa.
Godišnji izvještaj agencije Fides nastoji zabilježiti sve misijske djelatnike preminule nasilnom smrću, a ne izričito iz mržnje prema vjeri. Zbog toga se radije ne rabi termin „martiri-mučenici“, osim u njegovom etimološkom značenju „svjedoci“. Brojni su pastoralni djelatnici ubijeni u pokušajima otimačine ili krađe, izvršenim na okrutan način, u sredinama gdje vlada gospodarsko i kulturalno siromaštvo, moralno i okolišno propadanje, gdje su nasilje i ugnjetavanje postali pravilo ponašanja, u potpunom nedostatku poštovanja života i svakog ljudskog prava. Privremenim godišnjim izvještajima agencije Fides, od koje su podaci i preuzeti, valja još dodati dugi popis mnogih o kojima se možda nikada više neće saznati, ili čije se možda ni ime neće znati, a koji na svim krajevima svijeta trpe i životom plaćaju svoju vjeru u Isusa Krista. Prema statistici svake šeste minute umre jedan kršćanin.
Proslava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Osobito bi se trebali sjetiti naših ubijenih misionara: fra Vjeke Ćurića, koji je ubijen 31. siječnja 1998. ispred crkve u Kigaliju, glavnom gradu Ruande, s. Lukrecije Mamić, koja je ubijena 27. studenoga 2011. na vratima samostana sestara Službenica milosrđa, u mjestu Kiremba, u Burundiju. Sjećamo se i s. Clare Agano Kahambu, članice školskih sestara franjevki Krista Kralja provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita koja je 29. studenog 2016. ubijena u mjestu Bukavu, u DR Kongo.
Proslava Dana svjedoka vjere bit će 24. ožujka u samostanu službenica Milosrđa – Anćela u Splitu. Misno slavlje predvodit će generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji postoji određeni broj svećenika i osoba posvećenog života koji su svoj život posvetili svjedočenju vjere u misijskim krajevima, a svojom svećeničkom-redovničkom pripadnošću povezani su s Nadbiskupijom.
Želja organizatora je da se svake godine Dan svjedoka vjere slavi u drugim crkvama i samostanima iz kojih potječu naši misionari i misionarke, te da im se i na taj način pokaže ljubav i zahvalnost za njihov dar svjedočenja, za njihov rad te kroz molitvu i zajedništvo izraze osjećaji povezanosti i ohrabrenja.