Trebamo naučiti „su-osjećati“ s onima koji trpe zbog progona, samoće, prisilnog seljenja ili odvojenosti od svojih obitelji – kazao je papa Franjo sudionicima Okruglog stola Globalne zaklade, koji se ovih dana sastaju u Rimu. Papa je podsjetio da su se sudionici nadahnuti motom zaklade, koji glasi „Zajedno težimo globalnom općem dobru“, okupili kako bi razlučili pravedne načine ostvarivanja „kooperativne“ globalizacije, koja stoji nasuprot globalizaciji ravnodušnosti. „Vi tražite načine kako osigurati da globalna zajednica … ostvari međunarodne ciljeve i obveze koji su proglašeni i usvojeni, poput Agende 2030. za održivi razvoj“, kazao je.

Sveti Otac je poručio kako je svjetski gospodarski sustav, koji odbacuje muškarce, žene i djecu koje više ne smatra korisnima ili produktivnima prema kriterijima svjetskog biznisa ili drugih organizacija, neprihvatljiv i to zato što je nečovječan. „Ovaj nedostatak brige za osobe je znak nazadovanja i dehumanizacije u svakom političkom ili gospodarskom sustavu“, upozorio je Papa te nastavio: „Oni koji odbacuju ili dopuštaju da se drugi odbace – radilo se to o izbjeglicama, zlostavljanoj ili porobljenoj djeci, ili siromašnima koji umiru vani na hladnoći – oni sami postaju poput strojeva bez duše. T? oni implicitno prihvaćaju načelo da će i oni sami – prije ili kasnije – biti odbačeni, i to kada više ne budu korisni društvu koje je mamonu, boga novca, stavilo u središte pažnje.“

Papa Franjo je podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. 1991. u dokumentu Centesimus Annus upozorio na opasnost ideologije kapitalizma, koja se malo ili nimalo zanima za stvarnosti marginalizacije, izrabljivanja i ljudskog otuđenja; koju određuje manjak brige za velik broj ljudi koji još žive u uvjetima teškog materijalnog i moralnog siromaštva, te slijepa vjera u razuzdan i slobodan razvoj tržišnih sila. Sveti Otac je naglasio da to nije put kojim treba ići, no nažalost su se te opasnosti, na koje je upozoravao sv. Ivan Pavao II., većim dijelom ostvarile.

Ipak, Papa je istaknuo i konkretna nastojanja nekih pojedinaca i institucija koji su radili i rade da otklone zla koja je proizvela neodgovorna globalizacija. Osoba koja ta nastojanja simbolizira i sažima je sv. Majka Terezija iz Kalkute. „Sagnula se kako bi utješila najsiromašnije od siromašnih, koji su ostavljeni da umru na cesti, prepoznavajući u svakom od njih njihovo bogomdano dostojanstvo. Prihvaćala je svaki ljudski život – nerođeni, napušteni i odbačeni – te je učinila da moćnici ovoga svijeta čuju njezin glas, pozivajući ih da priznaju zločin siromaštva za koje su oni sami bili odgovorni“, rekao je Sveti Otac.

Takvo postupanje može dovesti do solidarne i kooperativne globalizacije – nastavio je Papa – Nužno je prije svega da svatko od nas nadiđe ravnodušnost prema potrebama siromašnih. Trebamo naučiti „su-osjećati“ s onima koji trpe zbog progona, samoće, prisilnog seljenja ili odvojenosti od svojih obitelji. Trebamo naučiti „trpjeti s“ onima koji nemaju pristupa zdravstvenoj njezi ili koji podnose glad, hladnoću ili vrućinu.“

Papa Franjo smatra da će upravo to suosjećanje omogućiti odgovornima u financijskom i političkom svijetu da upotrijebe svoju pamet i resurse ne samo da upravljaju i nadgledaju učinke globalizacije, već da pomognu vođama na različitim političkim razinama popraviti, promijeniti smjer gdje je to nužno. T? politika i gospodarstvo bi trebali uključivati i ostvarivanje kreposti razboritosti.

Sveti Otac je kazao kako je Crkva svjesna na što je sve ljudski um sposoban kad dopusti da mu pomogne te ga vodi Bog, kao i dobre volje prisutne u tolikim ljudima: malenima i velikima, siromašnima i bogatima, biznismenima i radnicima. Na kraju je prisutne potaknuo da se stalnu nadahnjuju socijalnim naukom Crkve dok nastavljaju svoja nastojanja oko promicanja kooperativne globalizacije, surađujući s civilnim društvom, vladama, međunarodnim tijelima, akademskim i znanstvenim zajednicama te drugim zainteresiranim stranama. (missio.ba/rv)