Gdje nema ljubavi prema starijima, nema ni budućnosti za mlade – kazao je Sveti Otac na općoj audijenciji, 4. ožujka 2015. na trgu Svetoga Petra. Zahvaljujući napretku medicine, život je produljen, nastavio je, no društvo se ipak nije proširilo i otvorilo životu. Broj starijih osoba se umnožio, ali se naša društva nisu organizirala u dovoljnoj mjeri, uz dužno poštovanje i primjeren obzir prema njihovoj krhkosti i dostojanstvu, kako bi i za njih bilo mjesta. Dok smo mladi, skloni smo ignorirati starost, kao da se radi o nekoj bolesti od koje bi se trebalo udaljiti; ipak kad ostarimo, posebno ako smo siromašni, bolesni i sami, iskusit ćemo ispraznost društva koje se zasniva na učinkovitosti te utoliko zanemaruje starije osobe.

Sveti je Otac zatim naveo riječi Bendikta XVI., koje je rekao prigodom posjeta domu za starije osobe: Kvalitet društva, odnosno uljudbe, prosuđuje se po tome kako se [ono] odnosi prema starijima i prema mjestu koje im je osigurano u zajednici (12. prosinca, 2012. g.). Ima li pažnje i mjesta za starije? Uljudba će napredovati ako bude umjela poštovati mudrost starijih. Društvo koje nema mjesta za starije osobe ili su one zanemarene jer stvaraju probleme, u sebi nosi virus smrti – kazao je Papa.

Brojnost djece opada, a starijih raste i taj je nerazmjer izazov za suvremeno društvo. Kultura profita, isto tako, starije osobe želi prikazati kao teret. Ne samo da ne proizvode, nego su teški: na koncu se odbacuju. Ne usuđuju se to kazati otvoreno, ali tako postupaju! – pojasnio je papa Franjo te dodao:

Za moje službe u Buenos Airesu, rukom sam mogao opipati ovu stvarnost: starije su osobe napuštene i to ne samo u materijalnom pogledu, nego i zbog nesposobnosti prihvaćanja njihovih granica koji na neki način odražavaju i naše granice. Vlada konzumistički model da jedino mladi mogu biti korisni i mogu uživati. Starije bi osobe, zapravo, za cijelo društvo trebale biti, narodna rezerva mudrosti.

U tradiciji Crkve postoji doza mudrosti koja je oduvijek podupirala kulturu blizine starijima; spremnost za osjetljivo i solidarno praćenje osoba u njihovu posljednjem stadiju života. Takva je tradicija utemeljena na Svetom pismu, kako svjedoče i sljedeći izrazi iz knjige Sirahove: Ne podcjenjuj govora staraca, jer oni su učili od svojih roditelja, a od njih ćeš se ti naučiti razboru i u pravo vrijeme odgovarati. (Usp. Sir 8,9).

Crkva ne može i ne želi pristati uz mentalitet izbjegavanja patnje, a pogotovo uz ravnodušnost i podcjenjivanje, u sučeljavanju sa starošću. Trebamo ponovno probuditi kolektivni osjećaj zahvalnosti, poštovanja, gostoljubivosti, da se starci osjete živim dijelom zajednice u kojoj žive – potaknuo je Sveti Otac.

Starci su osobe, majke i očevi koji nam na našem putu prethode, u našoj su vlastitoj kući i zajedno s nama u svakodnevnoj borbi za dostojanstveni život. Osobe su to od kojih smo mnogo primili i nisu stranci. Za malo ili za mnogo vremena, ali ipak neizbježno – makar mi o tomu i ne razmišljali – i mi ćemo biti starci. Ako mi ne naučimo ophoditi se dobro prema starima, ni prema nama se neće dobro ophoditi – istaknuo je Papa.

Svi su starci pomalo osjetljivi. Neki su među njima posebno slabi i mnogi su od njih, obilježeni bolešću. Neki od njih ovise o neophodnim lijekovima i pažnji drugih. Hoćemo li zbog toga odstupiti od njih; izmaknuti se korak unazad i prepustiti ih njihovoj sudbini? – zapitao je Sveti Otac.

Društvo bez blizine, u kojemu nestaje besplatnosti i osjećajnosti – pa i prema strancima – perverzno je društvo. Crkva vjerna Božjoj riječi, ne može podnositi ovakvo izobličenje. Kršćanska zajednica u kojoj se blizina i besplatnost više ne bi smatrali neophodnima, izgubila bi zajedno s njima i svoju dušu. Gdje nema ljubavi prema starima, nema ni budućnosti za mlade – zaključio je na koncu papa Franjo. (missio.ba/rv)