Nikada se u povijesti nije dogodilo da Biskupska sinoda pobudi tako veliku pozornost kao sinoda o obitelji održana prošlih dana u Vatikanu. Velike su također i rasprave potaknute među lokalnim vjerskim zajednicama o temi koja, očito, ljude zanima jer ju osjećaju bitnom za životu sviju. Na radove se sinode, na način kako ju je doživio papa Franjo, te na vidik komunikacije, za našu radijsku postaju osvrnuo pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

Istaknuvši na početku da mu se to iskustvo čini posebnim, i mnogo drugačijim od prethodnih sinodâ, pater je Lombardi kazao – kako je objasnio i sâm Sveti Otac – da je to bio samo dio puta, a ne potpuna sinoda; bio je to trenutak dugoga i temeljitoga razlučivanja Crkve kao zajednice u hodu. Papa je izabrao taj slojeviti put upravo zato što je riječ o suočavanju s vrlo teškim i zanimljivim temama, povezanima sa životom, s iskustvom crkvene zajednice u svoj njezinoj prostranosti koja obuhvaća Božji narod, vjernike, laike, ali i pastire kao odgovorne za taj put.

Bilo je, dakle, riječi o temama koje nisu posebno doktrinarne, nego doktrinarne i ujedno pastoralne – napomenuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice te dodao da je upravo zbog toga sinoda bila posebno zanimljiva i praćena. Netko ju je čak usporedio, na neki način, s Drugim vatikanskim saborom, što – prema riječima patra Lombardija – i nije potpuno nerazložno. Papa je Franjo potaknuo opću Crkvu na hod preko specifične teme kao što je obitelj; pritom je, zahvaljujući i toj slojevitoj i artikuliranoj metodi, uspio uključiti zajednicu Crkve na svim njezinim razinama: počeo je sa savjetovanjem u zajednicama; zatim na konzistoriju s kardinalima, na sinodi s predsjednicima biskupskih konferencija i svim zajednicama u svijetu; a onda se opet vraća na redovnu sinodu, stoga s više biskupa, i vjerojatno s više promatrača koji predstavljaju cijelu crkvenu zajednicu – objasnio je pater Lombardi te napomenuo – Riječ je, dakle, o uključivanju zajednice koja je u hodu, u traženju, o temama koje već dugo poznajemo, ali koje zahtijevaju sustavnije, temeljitije i zajedničko razmatranje o njihovoj pastoralnoj i doktrinarnoj naravi.

Na novinarovo pitanje što misli o sudjelovanju Svetoga Oca na sinodi, pater je Lombardi istaknuo da je papa Franjo slijedio točno određeni smjer, a to je da govori u propovijedi na misi na početku sinode, i na prvoj kongregaciji, a poslije je samo slušao, upravo kako bi ostavio prostor za slobodno izražavanje koje je snažno potaknuo na prvoj općoj kongregaciji. Nije govorio sve do završnoga govora, u subotu navečer – napomenuo je pater Lombardi te dodao da je tijekom cijeloga trajanja sinode Papa bio krajnje miran, čak i u trenutcima u kojima se moglo činiti da postoje napetosti unutar sinode. Stalno se potpuno pouzdavao u vodstvo Duha te stoga u sposobnost crkvene zajednice, i posebno sinode, za duhovno istraživanje, za traženje dobra za Crkvu – istaknuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

To je duhovno razlučivanje krajnje važno i za nastavak sinode. To je pravi ključ za razumijevanje cijele sinode, – rekao je pater Lombardi – a Papa, koji je čovjek vjere, živi ju upravo s tog vidika. Zbog toga se možemo pouzdati da će sinoda na cijelom svom putu postići, za Crkvu, pozitivan cilj.

Što se pak tiče komunikacije, pater je Lombardi istaknuo kako valja voditi računa o tomu da je to bila sinoda 'sui generis' te se stoga nisu mogli rabiti jednaki modeli, i jednake sheme kao na prethodnima. To se posebno odrazilo u razgovoru o objavljivanju izlaganjâ tijekom opće rasprave – napomenuo je pater Lombardi te objasnio da je na prijašnjim sinodama vrijeme za raspravu na zajedničkom zasjedanju bilo mnogo duže, te je tako i raspored izlaganjâ bio postupniji. Na ovoj smo sinodi imali u tri i pol dana prosječno 70 izlaganja dnevno, koja ne bi bilo moguće objaviti redovitim putom.

Druga tema o kojoj se dosta raspravljalo jest objavljivanje dokumenta 'Relatio post disceptationem', što se uvijek činilo, stoga ni u Tajništvu sinode, ni u Tiskovnom uredu nije bilo nikakve dvojbe – objasnio je potom pater Lombardi, te napomenuo da se, međutim, poslije shvatilo da sinodski oci nisu bili svjesni da će dokument biti objavljen. Vjerojatno je njegovo objavljivanje iznenadilo – dodao je – zbog vrlo velikoga zanimanja koje je vladalo ove godine, dok u prijašnjim slučajevima objavljivanje tog dokumenta nije imalo poseban odjek i nije potaknulo rasprave.

Upravo je taj dokument, 'Relatio post disceptationem', označio prijelaz u drugi dio sinode, u rad manjih skupina, koji je mnogo bolje shvaćen u odnosu na prijašnje sinode, i to i od strane novinara, i promatrača koji su izvana pratili sinodu – rekao je potom pater Lombardi te izrazio uvjerenje da je objavljivanje dokumenta bilo potrebno. Tu valja napomenuti – dodao je – da je ova sinoda održana transparentnije i s boljom komunikacijom u odnosu na prethodne. (…) Svima onima koji su doista željeli razumjeti što se događa na sinodi, bogatstvo je komunikacije pomoglo u tomu – primijetio je pater Lombardi.

Osvrnuvši se na popraćenost sinode, pater je Lombardi kazao da je problem uvijek u dubini kojom se shvaća ono što se događa, i koji je put Crkve; ono što obično nedostaje jest razina shvaćanja vjere, što je za Crkvu bitno. Nije riječ o vrjednovanju sinode s vidika svrstavanja na neku stranu, i s vidika upravljanja Crkvom od strane Pape kao strateški ljudskoga problema, nego je riječ o tomu da se shvati da je Papa želio da Crkva krene na put, i Crkva je doista krenula na put traženja Božje volje, u svjetlu Evanđelja i vjere, kako bi pronašla odgovore na najveća pitanja o obitelji, a u nekom smislu i o antropologiji, o stanju muškarca i žene u današnjem svijetu.

Krenula je slobodna i vrlo sposobna za uzajamno slušanje, te uz veliko pouzdanje i bez straha – dodao je pater Lombardi. Hodočasnik koji hodi tražeći Božju volju, u određenom smislu ne zna kamo će stići, ali zna da ga Gospodin prati te se stoga pouzdaje; zna da će ići u pravom smjeru ako nastavi s pouzdanjem slijediti Gospodinove upute (…). To općenito nedostaje u viđenju izvana, dok je vrlo važno da mi to uvijek imamo na umu, i da upravo to bude duh kojim se sada hod nastavlja između izvanredne i redovne sinode – napomenuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. (missio.ba/rv)