Uspoređujući divljanje takozvane Islamske države s đavolskim djelovanjem, Papin izaslanik u Iraku, kardinal Filoni, jučer je u intervjuu za CNN, kazao kako se s takozvanom Islamskom državom treba suočiti u ime zaštite života civila. "Nitko ne smije zlorabiti Božje Ime ili takvo što činiti u ime Boga " – rekao je kardinal Fernando Filoni, aludirajući na javno ubijanje civila odsijecanjem glave, koje povodi ova militantna skupina.

"To je zapravo Đavlovo djelovanje." – kazao je nadalje – "Ne kažem rat, nego: zaštita ljudi u potrebi. To je ono što ti ljudi traže i očekuju. "Papa je posebno govorio o takozvanoj Islamskoj državi, kazavši da ta skupina ima biti zaustavljena, ne nužno bombardiranjem ili tradicionalnim načinom ratovanja. "Sveti je Otac više puta govorio o tome, isključujući rat", rekao je kardinal.

"Ali mi i ne govorimo sada o ratu; govorimo o nečemu drugom." "Netko – vrlo dobro opremljena skupina terorista, s novcem i ideološki, napala je ljude od kojih nitko nije bio naoružan, da bi se mogao braniti. Bili su bez oružja; to su samo vrlo jednostavni i siromašni seljaci, obitelji, ljudi sa sela, miroljubivi ljudi." "Naša je prvotna dužnost iz razloga poštovanja ljudskih prava te za dobrobit čovječanstva, da se ti ljudi trebaju zaštiti i da im se svakako pomogne."

Kardinal Filoni, koji je tijekom američkog rata, proveo dosta vremena u Iraku, i koji se upravo vratio iz posjete Kurdistanu, kazao je da svijet ima "moralnu obvezu" da se zauzme u zaštiti tih ljudi. "Mi smo dio tih ljudi, oni su dio naše čovječnosti, oni su kršćani, Jezidi, oni su manjine, ali bez obzira na to – svi su oni potrebni naše potpore." Kurdski vođe su mi kazali – prisjetio se – da im je potrebna samo oprema; ne traže ljude na terenu – da bi se obranili."

Mi dakako znamo da prva dužnost, što se njihove zaštite i obrane tiče, pripada iračkoj vladi.

Ali, ako to oni nisu u stanju učiniti i obraniti te ljude, onda tu dužnost – barem do trenutka kad lokalna vlada bude spremna preuzeti svoje dužnosti – treba preuzeti netko drugi. "Mnogi ljudi su mi rekli da, kad bi ondje bila "međunarodna sigurnost", da bi se oni vratili u svoja sela.

"Upoznao sam tri mladića koji su bježali iz svojih sela, u pokrajini Sinđar, koji su mi rekli da su se spasila samo njih trojica koji su pobjegli; sve djevojke, djevojčice i sredovječne žene su nestale. "Možemo li dakle sjediti i čekati?! Što čekati? Da je među tim djevojkama moja sestra, moja majka ili moja žena ili djeca, mogu li samo okrenuti glavu na drugu stranu?! To je moje pitanje." (missio.ba/rv)