"Sveti Ante Neretvanski" naziv je putujuće izložbe 44 fotografije autora Zvonimira Atletića koje prikazuju život hrvatskog misionara, isusovca Ante Gabrića (1915-1988) rođenog kao deveto dijete u obitelji u Metkoviću. U organizaciji Stalne izložbe crkvene umjetnosti Zadar tu 15. izložbu u Hrvatskoj u deset mjeseci u četvrtak 29. prosinca u benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru otvorio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Izložba predstavlja sina s kojim se imamo razloga ponositi. Kad npr. vidimo njegov pogled dok hrani sirotana i pogled djeteta koje prima, možemo reći da je on Otac Ante neretvanski. U ocu je sve rečeno. Očinstvo je uzvišeno. Blago onome tko može reći 'Imao sam dobrog oca'. Kao što je i u riječi majka sve rečeno. Ponosni smo na Antu koji je redovničkim, svećeničkim i misionarskim životom očitovao očinstvo koje se pokazalo i na dan njegova odlaska s ovog svijeta. Koliko je ljudi došlo reći 'Oče, hvala ti za sve što si radio i djelovao među nama, kao dobri otac", rekao je nadbiskup, istaknuvši i kontekstualnost izložbe; u vrijeme Božića, kad se očitovala ljubav našeg Oca, očinstvo u najvišem izražaju; kad je poslao svog Sina da nam pomogne da budemo bolji. „Ante je živio za dvije stvari: da pomogne potebnima, a nadasve, motivacija mu je bila da im donese Isusa. Ali preko služenja. Zato mu hvala", naglasio je mons. Puljić.

Radomir Jurić, član Nadbiskupijskog povjerenstva za kulturu, predstavio je život tog dragog čovjeka koji je 1938. g. otišao u Indiju gdje je u misiji Bošonti 1943. zaređen za svećenika, pedeset godina djelujući i u misiji Moropai. Prema vlastitoj želji pokopan je u misiji Maria Poliju. Radio je među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Otvarao je škole, kapelice, bolnice, prokopavao kanale, bunare, popravljao putove i nasipe. U godini teške gladi 1968./'69., kad je tisuće ljudi umrlo u nedostatku hrane, bengalske vlasti povjerile su o. Anti organizaciju prehrane 22.000 djece i 10.000 obitelji. Radio je na tome da svaka obitelj dobije kolibu. Organizirao je rižnu banku, oslobađao siromahe od lihvara. „Misionar znači dati Isusa drugima, dati život za druge", podsjetio je Jurić na Gabrićeve riječi u čijoj je sobi bilo stotina adresa prijatelja i dobročinitelja. „Puno je pisao, do kasno u noć ili u čamcu po uzburkanom Gangesu, svaki mjesec više od 300 pisama. Znak je to njegove izvanredne ljubavi i pažnje.

On je trajni uzor i inspiracija. Vratimo ga neretvanskoj delti odakle je otišao na veću rijeku i deltu. Močvara, komarci, zmije bili su mu poznati iz najranije mladosti, pa je to lakše podnosio i u Bengaliji, kad je kroz blato pješačio i 30 km da bi dao posljednju pomast umirućem, i po kiši", rekao je Jurić. Fotografije pokazuju poetičnost i dramatičnost, između ostalog i njegove susrete s Majkom Terezijom. Jurić je poželio da se u Metkoviću otvori Memorijalna zbirka i Muzej Ante Gabrića u kojem bi izvorni predmeti, fotografije i arhivska dokumentacija predstavile njegov život i djelo. U Metkoviću postoji njegov spomenik, a ime o. Ante Gabrića nose i pastoralno središte, spomenik, ulica; uskoro će i glavni trg u središtu Metkovića dobiti njegovo ime.

Splitska udruga Ivan Pavao II. je organizator postava izložbe koju je osmislio novinar Ivan Ugrin. Atletić je Gabrića u Bengaliji susreo u nekoliko navrata. „Provokativan je naziv 'Sveti Ante neretvanski', ali ljudi ga tako doživljavaju. Bio je mlad duhom, govorio je npr. da ima 20 do 100 godina. Ante je u živom sjećanju našeg naroda i neka što prije bude uzdignut na čast oltara", rekao je Ugrin. (missio.ba/ika)