Zbog uvažavanja židovske tradicije, koja izgovaranje imena Božjeg „Jahve“ izbjegava zbog poštivanja i u vjernosti prema običajima kršćanske tradicije ne treba se više pojavljivati izgovaranje ovoga najsvetijeg imena u pjesmama ili tekstovima rimo-katoličkog bogoslužja.

 

Odgovarajuće „Smjernice za uporabu imena Božjega u liturgiji“ upućene su biskupskim konferencija cijeloga svijeta kao pismo Zbora za bogoslužje i sakramentalnu stegu“ od Francisa kardinala Arinzea i nadbiskupu Malcolma Ranjitha.

 

Ime Božje iz Staroga zavjeta označava se kao sveti tetragram, jer se sastoji od četiri hebrejska slova i često se transkribira kao „JHWH“. U Tanahu je JHWH isključivo ime Boga Izraelova. Riječ se isto tako nalazi na Starom Istoku kao ime Božje, kao skraćeni oblici također kao theoforera („bog-nositelj“) kao bitnog dijela osobnih imena.

 

„Kao izraz beskonačne veličine i uzvišenosti Božje na ime se gledalo kao neizgovoreno i koje se tijekom čitanja Svetoga Pisma nadomještalo drugim imenima: 'Adonai', koje se naziva 'Gospodin'.“

 

To su isto tako poštivali grčki i latinski prijevodi Biblije, a hebrejski tetragram s odnosnim izričajima za „Gospodin“ prevodili su: „kyrios“ i „dominus“. Ovu želju Vatikana objavio je svojoj subraći odgovorni biskup za liturgijska pitanja Sjedinjenih Američkih Država, Arthur J. Serratelli Peterson (Savezna država New York), a o čemu je izvijestio i CNS. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji nekoliko kompozicija poznatih diljem svijeta kao što je „Yahweh“, I know you are near“, a koje su ovim pogođene.

 

„Da Crkva dakle izbjegava izgovaranje tetragrama imena Božjega, ima svoje razloge: osim čisto filološkog razloga radi se i o tome da se ostane vjerno kršćanskoj tradiciji, kako od početka sveti tetragram nije izgovaran i nije prevođen u kršćanskom kontekstu…“

 

Isto tako instrukcija „Liturgiam Authenticam“ iz 2001. godine, s obzirom na prijevod latinskih liturgijskih tekstova na materinske jezike, odredila je da se hebrejski tetragram prevede latinskim imenom „dominus“, a u današnjim jezicima da se mora prevesti s „gospodin“.

 

„Usprkos ove jasne odredbe tijekom zadnjih godina stvorena je praksa da se izgovara pravo ime Boga Izraela“, kaže se u spomenutom vatikanskom dokumentu. U čitanjima, molitvama i u pjesmama različitim vokalizacijama upotrebljavalo se kao „Jahve“ ili „Jehova“. (missio.ba/zenit)